Kako učiti dete da uči?

Kako učiti dete da uči?

Suluda je ideja je da je učenje samo „mučenje“, a opet, deca tu poruku doživljavaju vrlo ozbiljno jer im je mahom tako i prenosimo. Škola se predstavlja kao mesto „moranja“ i „teranja“, i što su deca starija, ta ideja sazreva kao istinita teorija o tome šta škola jeste. Tamo MORA da se uči, TREBA da se trudi, MORA da se radi… Svoj toj priči pridodaje se i važnost „kulta ocene“ kao istinitog merila znanja, iako, kada malo razmisli, svaki čovek može argumentovano da donese zaključak da je to retko kada slučaj. Uči se zarad ocene, umesto da se ocena dobija da bi nam pokazala kuda dalje sa učenjem. Uz to, pritisak da se dobiju odlične ocene ponekad nas čini neosetljivim za to koliko je dete zapravo naučilo. Sve ređe roditelji zastanu da razmisle, u koje svrhe dete uopšte i uči.
 
Važno pitanje za svakog roditelja je – Da li će Vam za 10 godina biti bitno to što je Vaše dete imalo peticu iz srpskog u trećem osnovne, ako tada bude bukvalno bežalo od knjige?
 
Mnogo važnije od toga da li ce dobiti dobru ili lošu ocenu je to da li će dete naučiti da uči i da li će zavoleti da uči. Da se mi pitamo, trebalo bi uvesti zaseban predmet u školi koji pokriva te dve stvari, jer on predstavlja osnovu za učenje svega ostalog. S obzirom da takvog predmeta nema, mi smo odlučili da istaknemo važne ideje koje bi taj predmet trebalo da sadrži, a koje Vi kod kuće možete da primenite u radu sa svojim detetom.
 
schoolgirl02-thumb10484183
„Ulovi“ suštinu!
Ne vredi daviti se u detaljima ako usput izmiče suština. Važno je znati pronaći najbitnije, jer se kasnije u skladu sa tom centralnom idejom dopunjuje slika detaljima. Kako da to vežbate? Dok zajedno čitate, uvek se vraćajte na pitanja: O čemu se ovde radi? O kome je ova priča? Šta je ovde najvažnije da zapamtimo? Učite dete da obrati pažnju na naslove i podnaslove koji često definišu glavnu temu. Zajedno ređajte delove od najviše do najmanje bitnih.
 
Nećemo napamet!
Ono što želimo da dete nauči jeste da svojim rečima ispriča glavne ideje onoga što uči, a ne da samo napamet reprodukuje naučeno. Prosta reprodukcija, ili učenje napamet, predstavlja veoma plitak nivo učenja. Tako naučeno gradivo se vrlo brzo zaboravlja. Nažalost, u našem školskom sistemu se vrlo često ispituje (i najviše ocenjuje) baš to- sposobnost da se uči napamet, odnosno da se izdeklamuje napamet naučeni tekst. Međutim, ako želite da dete išta nauči i da mu to zaprave ostane nešto u glavi, treba podsticati razumevanje. Kako drugacije mozemo da kazemo isto ovo? Hajde da drugačije ispričamo ovu priču? Kada bi trebalo da ovo objasniš tvom malom bratu koji ne ide još u školu, kako bi objasnio?

my-books
Uz više se izvora bolje uči!
Ne znamo zašto se odrasli čude kada je deci dosadno da uče. Pa naravno da jeste, ako se sve svodi na jednu jedinu knjigu pisanu na štur, sveden način. Uz to, čak i da je nešto zanimljivija, ako samo u nju gledamo, verovatno ćemo se vremenom na nju i navići. Isto gradivo može biti upakovano na mnogo različitih načina. Ako nam je cilj da dete nauči, ne postoji razlog zašto ga ne bismo podstakli da traga za načinima uz koje lakše uči. Uz udžbenik koji detetu može biti nedovoljno jasan, možete ponuditi enciklopediju, slike, video materijal… Na taj način, podstiče se radoznalost deteta (što je motor učenja) i približava mu se materija koju treba da nauči.
 
Ako dete lakše pamti slikedownload
Vizuelni podsetnici pomažu u učenju, jer na vrlo upečatljiv način mogu da sažmu suštinu gradiva. Od toga da to bude slika strelice, kružića, kocke, do toga da uz tekst stoje zvezdice, kućice, cvetovi i ostalo, slike mogu biti dobra asocijacija koja se „lepi“ za ono što se uči. Preporučujemo Vam da pročitate „Mape uma“ Toni Buzana i saznate kako se na zanimljiv način može strukturisati gradivo.
 
learning-through-play
Povezivanje sa interesovanjima
Birajte medijume kroz koje dete lakse uči. Ukoliko će bolje raditi matematiku ako koristite metafore trkačkih autića, ili ako Barbi odlazi u prodavnicu da kupi nešto za ručak, zašto ne biste iskoristili moć dečije mašte i želju za igrom uz rad na matematici. Nekada učenje lakše ide ako se doživi kao zabavno, znate?
 
Planiranje učenja
Veliki deo pohađanja školskog programa svodi se na nametnute zadatke. Čim je nesto nametnuto gotovo se podrazumeva da dete nema drugog izbora osim da radi. Iz tog razloga, učenje deteta da pravi svoj plan može biti naročito korisno. Dete dobija doživljaj da ono samo kreira svoj raspored (umesto da mu je nametnut). Šta zelis da danas prvo radis? Pogledaj svoj školski raspored? Šta bi prvo trebalo? Šta se tebi najviše dopada? Kada želiš da napraviš pauzu? Šta bi voleo da radiš u pauzi?
 
Česta briga roditelja je da će dete prestati da doživljava školu kao obavezu, ako mu se učenje predstavi kao zabavno. Ako se učenje poveže sa igrom, kao da prestaje da bude učenje. Zato je važno da znate da će deca biti naročito spremna da uče ono što im je zabavno. Zapravo, dete najozbiljnije i najusmerenije uči onda kada doživljava učenje kao zabavno. To je onaj unutrašnji motiv za učenje koji je nama cilj da razvijemo kod dece. Pravljenje rasporeda (koje smo pomenuli) može voditi ka osamostaljivanju deteta i pravljenju dovoljno prostora kako za učenje, tako i za neke druge aktivnosti. Uz to, onda kada dete nauči da izdvaja suštinu, da traži praktičnu primenu onoga što uči, da istražuje za načinima da sazna što više, samo učenje će biti neprocenjivo kvalitetnije.
 
Izvor: /pokretzaokret.rs