Kalendar: Jul je dobio naziv po Cezaru, mart po bogu rata jer se u martu najviše ratuje i druge zanimljivosti o mesecima u godini

Prvobitni rimski kalendar imao je deset meseci i 304 dana. Prvi mesec u godini bio je mart.

Julijanski kalendar nastao je 45. godine pre nove ere. Uz pomoć čuvenog egipatskog astronoma tog doba Sosigena, Gaj Julije Cezar je odredio da  neparni meseci u godini imaju po 31, parni po 30 dana, osim februara koji bi u prostoj godini imao 29, a u prestupnoj 30 dana.

Prvi rimski car Oktavijan Avgust želeo je da se Sextilis (šesti mesec u prvobitnom kalendaru) nazove po njemu jer je u tom mesecu imao najviše pobeda u mnogobrojnim ratovima. Zbog sujete, nije želeo da mesec nazvan po Juliju Cezaru ima dan više. Problem je rešen tako što je Senat odlučio da se februaru oduzme jedan dan i doda avgustu. Da ne bi tri uzastopna meseca imala po 31 dan, iz septembra je jedan dan prebačen u oktobar, a jedan iz novembra u decembar.

Januar je dobio naziv po Janusu, rimskom bogu – zaštitniku kapija i pragova. Janus je imao dva lica – jedno zagledano u prošlost i drugo zagledano u budućnost.

Februar je bio mesec pročišćenja, na latinskom februa – čistiti.

Mart je nazvan po rimskom bogu rata Marsu jer je primećeno da se najveći broj sukoba i ratova dešavao tokom ovog meseca. (Nažalost, svedoci smo da je tako i u novijoj istoriji).

April od latinske reči aperio – otvoriti se; rascvetati.

Majpo rimskoj boginji proleća Maji koja je nadgledala rast biljaka.

Jun po rimskoj boginji Junoni – zaštitnici venčanja i žena, ili po reči juvenus – mladi ljudi.

Jul u čast Julija Cezara (100- 44. pre nove ere).

Avgust u čast Avgusta Oktavijana (63-14. pre nove ere).

Septembar po broju sedam na latinskom – sette.

Oktobar po broju osam – octo. 

Novembar po broju devet – novem.

Decembarpo broju deset – decem.

Kao što možemo da pretpostavimo nazivi poslednja četiri meseca, imaju veze sa činjenicom da su oni, prvobitno, bili VII, VIII, IX i X mesec u godini.

Mnogi indoevropski jezici koriste ove nazive, sa malim varijacijama u izgovoru zbog drugačije fonetike koju svaki jezik ima.

Važno je ne zaboraviti da su Sloveni imali svoje nazive meseca i svaki od njih je dobio ime po pojavama koje su se dešavale tokom godine. Stari nazivi meseci bili su u upotrebi u Srbiji sve do kraja 19. veka:

Koložeg – potiče od reči kolo i žeg koji je bio sinonim za Sunce. Oslikava buđenje i jačanje Sunca. Nova godina je dočekivana simbolično uz paljenje kolskih točkova obmotanim slamom.

Sečko – mesec u kome se zbog , još uvek hladnog vremena, seku drva

Derikoža – najveći strah od smrti zabeležen je baš u mesecu u kome se sreću zima i proleće. Verovalo se i da je pogodan za dranje i štavljenje kože jer su ljudi, zbog nestašice hrane, ubijali životinje u ovo doba godine.

Lažitrava – po rastu trave koja povremeno može biti prekrivena snegom

Cvetanj – po cvetanju biljaka i drveća

Trešnjar – po sazrevanju prvih trešanja

Žetvar – vreme prvih žetvi

Gumnik – po gumnu, malom platou koji je ograđen kamenom, na kome se vršilo žito i oko koga su se ljudi okupljali radi druženja

Grozdober – vreme za berbu grožđa

Šumopad – vreme kada lišće žuti i opada

Studen – zbog hladnog vremena i najave predstojeće zime

Koledar – vreme za obredne radnje i rituale za doček Nove godine

Slovenski nazivi meseca u godini zadržali su se u češkom, poljskom, ukrajinskom i hrvatskom jeziku.

Priredila: Marina Raičević