Moj osmogodišnjak uopšte ne vodi računa o higijeni. Kako da ga nateram?

“Moja osmogodišnja ćerka ne vodi računa o higijeni. Umorila sam se od podsećanja da opere zube, da se istušira i presvuče. Nedavno se vratila sa kampa na koji je išla s drugarima iz škole. Bili su tamo pet dana, a skoro sav čist donji veš koji sam joj spakovala ostao je netaknut! Kad sam pitala zašto se nije presvlačila, odgovor je bio “Nisam mogla da nađem čarape i gaćice u koferu”. A dok sam je pakovala pokazala sam joj gde je šta.

Zube će oprati temeljno samo ako ja stojim pored nje i ukazujem joj na ona mesta koja je propustila i podsećajući je da mora da ih pere neprekidno i koncentrisano najmanje dva minuta. Nema toga što nisam probala.

Kako da joj pomognem da bude samostalna i kako da joj verujem kad vodimo neprestanu borba? Da li je to normalno?”

Iako ovo konkretno pitanje, baš ovako napisano, nije stiglo u naš inboks, dobili smo mnogo sličnih, pa verujemo da ima još roditelja kojima bi odgovor značio.

Sigurno da vam zbog toga neće biti mnogo lakše, ali izazovi ovog tipa nisu retkost, a pandemija sigurno nije pomogla da se oni reše. To što su mnogo vremena provodili izolovani i što su iz kreveta sedali za kompjuter, pa za trpezarijski sto i opet za kompjuter, doprinelo je tome da deca izgube osećaj za higijenu. Iako vam se sad to čini kao nemoguća misija, jednog dana će i vaše dete, bez vašeg podsećanja, ustati, oprati zube, istuširati se, pa tek onda sesti za sto da doručkuje.

A kako da to postignete?

Prvo, sve prethodne debakle, poput ovog sa čistim vešom koji se vratio sa kampa – zaboravite. U prošlosti su, ne mogu se promeniti, a ako se na njih budete vraćali, postići ćete samo to da posramite svoje dete.

Sad se osvrnimo na poslednje pitanje – kako da podržite svoje dete da bude samostalno i da možete da mu verujete kad je sve to neprestana borba? Odgovor je: nikako. Kada oko nečega postoji neprestana borba, a naročito kad ona uključuje nečiji lični prostor i telo, teško je ostvariti zdravu komunikaciju. Neprekidna svađa, borba moći i ispravljanje ponašanja i loših navika deteta vode u gubitak međusobnog poverenja. I premda je ceo konflikt možda počeo od pranja zuba, on ubrzo postaje borba za autonomiju i borba moći.

Ne, ne pokušavamo da vas preplašimo. Borba moći između roditelja i dece je deo porodičnog života. Ono što treba da vas brine su hronični problemi koji loše utiču na vašu vezu i komunikaciju.

Možda se pitate da li bi trebalo da dozvolite da vaše dete dobije karijes ili da mu odeća bude prljava. Ne. Pokušajte ponovo. Recite joj, blago i bez osude, da želite s njom da razgovarate, pa kažite: “Saro, primetila sam da se neprestano svađamo oko higijene, pranja zuba, kupanja. I pitam se koji je bolji način da to rešimo?” Ako onda zaćutite i saslušate je, znači da ste započeli pravu konverzaciju. Ona će možda reći: “Samo želim da me ostaviš na miru,”, ali je i to početak za pronalaženje kompromisa.

I verujte mi kad vam kažem: tim kompromisom nećete biti zadovoljni. Sigurno ćete želeti više od jednog pranja zuba dnevno za svoje dete, ali kako razvoj, hormoni i odrastanje budu tekli ona će, u skladu sa svojim potrebama, sve više voditi računa o higijeni.

Dakle, za sve roditelje koji se bore sa ovakvim problemom savet je – radite na tome da dođete do kompromisa. Ako detetu ne smeta da pere zube s vama, to je super, radite to zajedno svaki put i neka bude ritual i zabava.

Pokušajte da se suzdržite od komentara poput “propustila si leve gornje zube” i samo budite zajedno. Kupite neke blesave četkice, pustite muziku, očistite zube koncem (kod nas u kući petak je za konac) i uživajte u vremenu provedenom sa svojim detetom. Manje se fokusirejte na posao, više na to što ste zajedno.

I da, pronađite doktore i zubare koji vas neće osuđivati.

Srećno!