Monja Jović, doktor književnosti, urednica udžbenika za osnovne i srednje škole, scenaristkinja koja stoji iza filmova Isceljenje i Lazarev put, majka tri sada već devojke, piše ponovo o deci, obrazovanju, aktuelnoj situaciji iz svog ugla.
Njen tekst prenosimo u celosti.
”Samo da razjasnimo – ne postoje u životu oni koji hoće da uče i oni koji neće da uče. Postoje samo oni koji UČE, svakog trenutka, jer imaju kapacitet da uče i oni koji ne uče, jer nemaju kapacitet da uče.
Onima koji uče, dakle, nijedna životna okolnost, uključujući tu sve zamislivo – od pauze u školovanju do boravka u konclogoru – ne može to oduzeti. Dok one koje ne uče sve nabubane devetke i desetke ovog sveta neće pomeriti iz tog stanja, sve pozicije, profesure, nominacije i kandidature, sve privilegije.
Moja je baba za takve, što zapravo ne mogu da uče, koristila izreku: „Što kolijevka zaljulja – to motika zakopa.“ Dakle, nema razvoja. Ne rasteš, druže, ko čeljade, diploma sa tim veze nema.
„Obrazovanje funkcioniše ili kao instrument koji služi za integraciju mladih generacija u logiku aktuelnog sistema – dovodeći do konformizma, ili postaje praktikovanje slobode, u kome se ljudi i žene sa realnošću nose na kritički i kreativan način – otkrivajući kako da učestvuju u promeni sveta.“ – govorio je veliki Paulo Freire, čiju „Pedagogiju obespravljenih“ treba da pročita svaki nastavnik u Srbiji.
Lenka je prva godina na smeru za norveški u Filološkoj gimnaziji. I Lenka uči, iako ne ide u školu mesecima. Da, čita i dalje „Božju jednačinu“, sluša podkaste i ide na treninge, ali i uči od dede kako se dostojanstveno umire, od babe kako se brine o srodnoj duši do kraja, od mene kako se katarzično plače i prihvata sopstvena nemoć, od oca kako se voli i razume onaj koji misli različito od tebe, od svojih profesora kako se strada za ono što smatraš pravednim, od ljudi na ulicama kako se ne bojiš sile, od sopstvenih povreda kako da budeš strpljiv dok nešto ne zaceli.
Toliko lekcija.
I još je luda mater tera da gleda tekvondo uz muziku Čajkovskog. Koncert za klavir i orkestar u b-molu, prvi stav.
Allegro non troppo e molto maestoso.
„Ko ima daće mu se, a ko nema uzeće mu se i ono što ima“ – jevanđeoska je istina.
Ko ima, dakle – ne brine jer IMA i to mu se ne može uzeti.
I želim njenim profesorima da ostanu molto maestoso kao dosad, potrebni su nam takvi, potrebni su njoj takvi.
Ljubav za njih.
od svakoga da nauci ponesto, samo od naroda nista. Ne pomaze ni baba, ni koreni, motike, kilevke, ne, daleko je ona od avega toga, nekako iznad, ma sta je se tice taj narod. Ona je ,,elita,, prepametna i ne ,,spusta, se do motike i zemlje. Ma divota.
Vidim, ti, sestro, spadaš baš u one koji nemaju kapacitet da uče i još misliš kako je to postignuće. Zato i propadamo, što ste svi rođeni naučeni. Lepo kaže žena – što kolevka zaljulja to motika zakopa! Divota!
Ѕamo pumpajte i dinstajte deco i ne osvrćite se ni na advokate stare borce protiv korupcije, pa oni su čak mesec dana štrajkovali,ne osvrćite se na prosvetare uvek uz mlade kojima novac nije bitan ali ne štrajkuju, ni na svoje profesore koji su tek od vas čuli šta je nepotizam, korupcija i lažna diploma. Ne osvrćite se na ove što vredno rade ,naplaćuju dnevnice i putne troškove ali su vam dodelili hiljade lajkova i srca. Pa šta je jedna godina u vašem životu u odnosu na ceo njihov život,a može i dve nije problem pa to je vaš život. Ne brinite deco mi smo uz vas samo pumpajte. I lekari su uz vas i pravosuđe pa da nije vas oni ne bi znali šta je korupcija. Uz vas su i desni i levi i poštena opozicija pa i lopovska vlast vas podržava, verni i neverni, ma šta je jedna vaša godina? Pumpajte deco naša do juče ste bili propala generacija što samo zuri u smartfone sada ste naša zlatna deca! Tu su lajkovi tu je podrška, pa šta je komentara podrške napisano, cenite to. Pa vi ste divni da nije vas ne bismo saznali ni koliko je nepoštenih biznismena ,prepoštenih tajkuna, lažnih patriota , divnih stranih agenata i nevladinih organizacija. Ne bismo saznali ni da imamo zvučne topove , mnogo litijuma , mesne zajednice i krvave ruke.A jedna pa i dve godine života nije ništa , verujte vaše su!
Ne ponižavajte se, na taj način se nećete približiti studentima. Niste rekli koje ste škole završili, i dokumentovali da na Univerzitetu vlada nepotizam. Na Filozofskom i Filološkom, koji su uvek bili pokretači bunta, profesori su predvodili i stajali sa svojim studentima. Na takav komentar treba ćutati, ali me vređa jer su tu i moji profesori, koji su bili uvek uz svoje studente, ne uz političare, i koji su znali svoj posao. Pročitajte „Nasmejanu životinju“, „Zidanicu na pesku“, „Rečnik narodnih pojmova“, „Tragedija“, „Istorijski roman“. Dakle, ne pričaje ono o čemu niste obavešteni. I shvatite da im je dosta takvih. Oni nisu deca. Oni su odrasli ljudi, pa ih kao takve i tretirajte.
Lepo napisano, ali suštinski nebitno. Monja govori o slučaju privilegovanog deteta koje u svojoj mikrosredini ima sve mogućnosti za razvoj. Najpametnijoj i najmotivisanijoj deci nastavik i nije baš neophodan, ona se uglavnom snađu i sama. Pravo je pitanje šta se dešava sa svima ostalima, a to je, po mojoj proceni, nakon 30 godina rada sa studentima, sigurno 80-90% generacije? Njih pokrenuti, od prosečnih nešto napraviti, deprivilegovane za nešto osposobiti – to treba da bude cilj obrazovnog sistema (kvantitet rađa kvalitet, remember?), jer društvo samo tako može napredovati što će najšire mase uključiti u život, rad i sve ostalo. Zato, mimo svake politike – strašno je kad ne uče, jer mnogi samo u školi dobijaju pravi podsticaj. I strašno je što nemaju kontinuitet i što se politizivano podržava nešto što ne može biti normalno – da ne uče i time sami sebi odsecaju granu na kojoj bi trebalo da sede. Jer će upravo ta kategorija, prosečnih i običnih, biti prva na udaru kad krene da ih zamenjuje veštačka inteligencija, na primer. Osim ako ne nauče nešto što će ih učiniti jedinstvenim i nezamenljivim. A za to opet treba da budu u školi. Osim ako ne težimo tome da napravimo društvo po meri samo jedne stvarne ili umišljene elite. Valjda nam to nije cilj?
Olivera, svaka Vam čast za komentar, slažem se sa Vama. Došlo je do velike podele. Naročito u manjim mestima gde je mnogo đaka sa sela i periodima kada nema nastave, provode vreme u poljoprivrednim radovima ili su po štalama i plastenicima jer sad nemaju obaveze i mislim da se oni teško hvataju knjige samostalno, naročito jer već zarađuju od svog rada.
Nastavniče, ne potcenjujte njivu, štalu ili plastenik….to su mesta gde se mnogo toga uči i nauči.
PUMPAJTE DECO I DALJE.ZA SVE OVO VREME STE NAUCILI VISE NEGO STO BI U SKOLSKIM KLUPAMA, NAUCILI STE STA JE PRAVI ZIVOT,NAUCILI STE DA SE POSTUJETE I VOLITE, DA SAOSECATE,DA PREPOZNATE I DOZIVITE ISTINU ,DA STE SLOBODNI, DA VERUJETE ❤️🙏
Naučili su da vređaju, nameću mišljenje drugima, da misle da mora biti po njihovom,da ne poštuju ništa ,da budu demagozi i mnogo toga. I naučiće ih pravi život da sve dođe na mesto . Kao neki prosvetni radnici kad su ostali bez plata. Trčali su ljudi za komunizmom pa ga prezreli samo tako. Posle svih žrtava. Demagogija
Lep tekst, hvala!
Bolje da se uzdržim, i na tekst i na komentaare.
I meni se čini da je bolje da uopšte ne komentarišeš.
Lep sastav, naravno. Ali, tralala, oblaci.
Ovo je pomalo prevazidjeno i ograniceno. Postoje naravno nadarena deca za ucenje, savladavanje gradiva i koja vole da uce. Sa druge strane,postoje deca koja vole da uce ,a koja su stidljiva,anskiozna i ne iskazu svoje pravo znanje pri ocenjivanju. Takodje,postoje deca koju roditelji teraju od malena da radi,ne dajuci im sansu na fakultetsko obrazovanje,a da ne spominjem decu iz siromasnih,disfunkcionalnih porodica koja nisu kriva za okruzenje u kojem su rasla. Takvu decu treba motivisati,podizati i podsticati na ucenje zarad obrazovanja i informisanosti,ne radi pozicija. Svaki pravi intelektualac zna da je ljudski um neogranicen i da se na svemu moze raditi. Neka deca pocnu kao odlicni djaci,pa se okrenu drugim opcijama.
Olivera , nastavnik i Milica . Svaka čast , njima . Sve je rečeno . Zato , za pametnog ,dosta . Amoja malenkost : škola nas uči , kako se piše reč – PRAKSA .