Od svoje dece očekujemo više, a to je nepravedno

Knjiga čuvene autorke Rebeke Eans pod nazivom “Vodič za pozitivno vaspitanje novorođenčadi”, objavljena je širom sveta. Kod nas se ne može kupiti, ali ste sigurno mnogo puta pročitali jedan od njenih najpoznatijih citata, a on glasi:

„Veoma često, deca budu kažnjena samo zato što su ljudi. Deci nije dozvoljeno da budu mrzovoljna, da imaju loš dan, da se obrate nekom ružnim tonom ili da pokažu negativan stav. S druge strane, mi odrasli se stalno ponašamo na takav način. Niko od nas nije savršen. Moramo prestati da od svoje dece tražimo onaj nivo savršenosti i nepogrešivosti koji ni sami ne možemo da dostignemo.”

Mnogi roditelji razumeju značenje citata: deca nisu savršena i od dece često očekujemo mnogo bolje ponašanje i veću smirenost od onoga što čak i mi odrasli možemo da pokažemo. To su roditelji svesni razvojnih faza kroz koje dete problazi i spremni da pokušaju da odgajaju decu sa razumevanjem i empatijom.

Međutim, postoje mnogi drugi koji to pogrešno shvataju, misleći da se ovakvim citatima od njih traži da deci dozvole svaku vrstu ponašanja, te da treba zanemariti svako nepoštovanje i loš stav, što očigledno nije ono što predlažem.

Tražite od dece mnogo! Ali, molim vas zadržite se i vi na tom istom nivou.

Ne projektujte svoje loše raspoloženje. Naučite kako da se nosite sa svojom frustracijom, ljutnjom, strahom, tugom ili razočaranjem. Ne budi nepristojni prema njima, a ni prema drugima. Svima nam trebaju visoki standardi, a znate šta nam je još potrebno? Malo milosti. Iako znate bolje, ponekad će se desiti da imate loš dan i kažete nešto loše, ili zalupite vratima, ili vičete na svoju decu.

Nismo roboti. Ponekad je život samo težak, a potrebna nam je pauza, a ne predavanje. Treba nam zagrljaj, a ne prezirni pogled. Znamo šta smo učinili pogrešno, ali prolazimo kroz težak momenat. Treba nam samo milost.

Isto važi i za našu decu.

Evo dobre vežbe.

Poslušajte sebe i druge odrasle danas u kući i pratite kako govorite i šta radite u prisustvu dece.

Da li ste ignorisali svoje dete kad vam se obraćalo?

Da li vičete na nekoga?

Jeste li nekad razgovarali ružnim tonom?

Da li ste zalupili vratima, prevrnuli očima?

Ovo je vežba koja otvara oči, jer shvatamo da većina nas čini barem jednu stvar zbog koje se jako ljutimo na svoje dete.

Imamo razloga, naravno. Nervozni smo zbog posla. Zbog bebe nam fali sna. Bolesni smo ili ne stižemo sve. To ne znači da smo loši, već dobri ljudi koji se trude i koji su često rastrzani. Skloni smo sagledavanju uzroka sopstvenog ponašanja i dajemo sebi neku milost za greške.

Ali kada to rade naša deca, ne gledamo uzroke.

Vidimo ih kao neposlušne i odmah se okrećemo korekciji. Možda smo ljudi, ali od svoje dece očekujemo više, a to je nepravedno.

Ako ne mogu stalno da kontrolišem svaki svoj gest, reč, potez, ne očekujem da moja deca imaju savršenu emocionalnu kontrolu. Ako ne mogu uvek da govorim ljubaznim glasom, kako mogu očekivati da se moja deca nose s tim?

Očekujemo da će se ta mala deca sa mozgom u razvoju i ograničenim životnim iskustvom ponašati bolje nego odrasli muškarci i žene.

U potpunosti podržavam visoke standarde i to što od svoje dece tražite mnogo.

Mislim da bi trebalo da očekujemo da naša deca budu ljubazna, promišljena i dobro odgojena.

Mislim da moramo ispuniti naša sopstvena očekivanja.

Naravno, izuzetno je važno da naučite svoju decu da nikada ne budu bezobrazna ili arogantna. I deca i odrasli treba da budu odgovorni za svoje postupke. Nemogućnost da utičemo na svoju decu kada im je potrebna korekcija ponašanja je permisivnost, a to nije pozitivan odgoj dece. Treba ih naučiti da rade bolje, a da bismo u tome uspeli, mi moramo raditi bolje. Mi odrasli treba da postavimo visok standard i utremo put. Moramo se takođe setiti da je ponekad saosećanje najbolji učitelj. Ponekad je milost rešenje.

Dobra sam osoba, ali znam i da sam nesavršena.

Ja sam nesavršena osoba koja je pokvarila sve uprkos svim mojim naporima i znam da i moji mali nesavršeni ljudi takođe mogu sve da pokvare. To ih ne čini lošima, ali nam svima pruža šansu da rastemo i unapređujemo se. Ponekad je ispravka apsolutno neophodna da biste bili sigurni. A ponekad nam treba samo malo ljubaznosti.