Odvikavanje od pelena je zapravo veoma jednostavno, potrebno je da se ispuni samo jedan važan uslov

Ako dete ispunjava ovaj jedan uslov, uspešno i lako će se odvići od pelena

Odvikavanje od pelena je zapravo veoma jednostavno, potrebno je da se ispuni samo jedan važan uslov – da je dete potpuno spremno! Kada nije, za rezultat imamo neprekidne borbe sa detetom, gde niko ne pobeđuje.

Srećom, ne postoji razlog da sa detetom vodimo borbu oko odvikavanja od pelena. Kada bolje sagledate, to je jedan prirodan proces. Dete se „izvlači” iz pelena i prelazi na nošu, te na wc šolju. Dakle, prvo i osnovno pravilo je – sačekajte sa nošom da dete bude spremno. Uopšte nije važno kada će savladati novu veštinu. Pre ili kasnije svi nauče da koriste wc šolju. Budite entuzijastični, ali ne dozvolite sebi da forsirate. Sve dolazi u svoje vreme! Pustite dete da vodi svojim ponašanjem.

Kako podržati dete da uspešno skine pelene u svom ritmu

Šta TREBA da radite dok se dete navikava na nošu:

Zapamtite – deca uče na primeru. Pričajte detetu šta vi radite u kupatilu. Dozvolite ćerkama da prate mame u kupatilo, a dečacima da prate tate. Takođe, deca mnogo lakše uče uz drugu decu. Te ako imate mlađe rođake i drugare koji su voljni da sa njima vaše dete ide u kupatilo, iskoristite tu priliku.

Noša na dohvat ruke. Nije loše biti obezbeđen nošama tako što ćete ih imati u svakom kupatilu (ako ih imate više) ili u svakoj prostoriji kako bi dete moglo da vežba.

Neka noša postane rutina. U početku će vašem detetu, svakako, biti potrebna vaša pomoć u prepoznavanju potrebe kada mu se piški a kada kaki. Kada primetite da se dete uzvrpoljilo podsetite ga da sedne na nošu.

Upoznavanje sa nošom može da počne sa sedenjem na njoj u odeći, pitajte dete kada želi da sedne na nošu bez odeće. Nekad će reći da, a vrlo često će reći ne. Ne stresirajte se oko toga. Čitajte mu priče o odlasku u wc, često ga „posadite” na nošu dok gleda crtani. Jedno morate da razumete da su mala deca povazdan zauzeta istraživanjem, zato ih treba animirati da sednu na nošu.

Prepoznajte znake kada se detetu kaki. Postaće tiho ili će se možda ugurati u ćošak. Ljudi prosto žele privatnost kada dođe do radnje broj dva. Podsetite dete da je kupatilo pravo i odlično mesto da se kaki. Verovatno će biti potrebno vreme da se oslobodi i samo kaže da mu se kaki. Ključ je u tome da mu date to vreme. Možda će doći i do toga da prvo kaki u wc-u ali u pelenu, i to je u redu. To je jedan korak napred.

Slavite uspešno sedenje na noši. Svaki put kada dete piški ili kaki u nošu, aplaudirajte, vičite bravo, napravite paradu kroz kuću, slavite te malene korake. Takođe, postarajte se da ne unosite detetu nervozu ukoliko očigledno nije spremno za nošu. Nemojte mu stvarati osećaj da nije dobro ukoliko ne obavi nuždu kada i gde ste vi namerili. Samo bez pritiska. Doduše, to važi za sve stvari tokom odrastanja – aplaudirajte svakom napretku, ali ne unosite nervozu ukoliko nešto ne ide baš iz prve ruke.

Kupite dečiju wc dasku. Ima dece kojoj mnogo više odgovara wc deska od noše. Neka deca se boje da ne upadnu u wc šolju, dok drugoj noša unosi bojazan da će im se guza zaglaviti. Vi se obezbedite za svaki slučaj, jer nikad ne znate šta će vašem detetu odgovarati, a opet, to neće biti uzaludno bačen novac jer će nošu u jednom momentu prerasti. Kada kupujete dasku, odaberite neku koja se detetu sviđa. Imate daske sa omiljenim junacima, čak i muzičke. Ako smatrate da vašem detetu treba dodatna zanimacija kada ide na wc šolju onda to može biti prava stvar.

Vreme za nošu treba da bude isto iz dana u dan. Na nošu treba da se ide, odmah ujutru, zatim posle doručka, pre užine, pre i posle ručka, sve dok im odlazak u wc ne pređe u naviku. Ne mora čak ništa ni da uradi, ali treba da prihvati da je to vreme kada sedi na noši ili wc šolji, vreme za to. Da biste dali primer, možete da sve to da radite zajedno u početku (vi na pravu wc šolju a dete na nošu u kupatilu) dok dete ne počne samo da traži svoje vreme za toalet.

Pomozite detetu da prevaziđe strah od noše. Ako primetite da vašem detetu noša unosi anksioznost i strah, postarajte se da nošu spominjete u pozitivnom, zabavnom smislu. Napravite od toga igru, smejte se, pevajte pesmice. Sve će to pomoći da detetov strah nestane.

Obratite pažnju na zatvor. Mnoga deca, pogotovo ona koja izbegavaju hranu bogatu vlaknima, su sklona tvrdoj stolici ili zatvoru. Takvo iskustvo ih plaši jer ume da bude bolno, pa izbegavaju da kake ili odlažu tu radnju. Što je više odlažu, pravi se veći problem. Zatvor nije ni malo naivna stvar jer može da dovede do raznih komplikacija. Neke od njih su pritisak na bešiku, te nenamerno i nekontrolisano mokrenje. Posavetujte se obavezno sa lekarom ukoliko primetite da dete pati od zatvora ili odlaže odlazak u wc.

Šta NE TREBA da radite dok se dete navikava na nošu:

Ne počinjite odvikavanje od pelena uz pritisak. Sačekajte da se vaš raspored raščisti da biste mogli bez pritiska da se posvetite odvikavanju od pelena. Iako neki vrtići zahtevaju da dete ne nosi pelenu, ta vrsta pritiska je samo kontraproduktivna.

Ne požurujte dete. Za početak, dovoljno je da ohrabrite dete da sedne u odeći na nošu. Tako se kod deteta pravi mišićna memorija pokreta sedanja i ustajanja sa noše. Proslavite svaki detetov pokret. Postarajte se da pored noše, detetu na dohvat ruke bude gomilica knjiga. Važno je samo da ne forsirate i da ne terate dete da sedi na noši na silu kada hoće da ustane, samo pustite da sve ide svojim tokom.

Ne brinite ako se detetu omakne. Nemojte se razočarati, niti reagovati pogrdno ako se detetu omakne pa se upiški na tepih. Uverite ga u to da se to svima se dešava, da ima prilike da pokuša ponovo i da će uspeti. Takav optimističan stav mnogo znači detetu. Nezgode su prosto deo puta ka cilju, one ne znače da si neuspešan ili da nećeš uspeti.

Budite entuzijastični, ali nikada ne forsirajte. Budite raspoloženi da pomognete detetu i da ohrabrite svaki njegov pokušaj, ali ga nikada nemojte kritikovati ili omalovažavati ako mu ne uspe.

Na donji veš pređite tek kada je dete spremno. Napravite to tako da izgleda da je prelazak na donji veš detetova ideja.

Zapamtite, za učenje treba vremena. Postarajte se da budete tu kao podrška.

Najvažnije od svega jeste da dete treba i mora da bude spremno kako bi sve išlo prirodno i kako treba. Kada je dete spremno, ne idete protiv prirodnih procesa, niti opterećujete dete. Dete je slobodno i prati svoje telo.

Izvor: Najboljamamanasvetu