Onlajn nastava funkcioniše ako se svi potrude

Od naše saradnice Sanje Simić de Graf čuli smo za priču o očuhu njene učenice koji je zaposlen kao medicinski tehničar u inostranstvu, ali je tokom vanrednog stanja, kada je i sam imao mnogo obaveza na poslu, svakog dana svojoj poćerki putem video-poziva pomagao oko gradiva koje joj je teže išlo. Učestvovao je u projektima, trudio se da bude proaktivan i uključen u situaciji koja je to zaista zahtevala. Evo njegovog stava o onlajn nastavi:

Foto: Canva

Situacija izazvana Kovid-om je svakodnevnicu dosta uzburkala, nateravši nas da preraspodelimo prioritete i smanjimo nepotrebno gubljenje vremena. Na početku sama činjenica da je školarac ceo dan u kući, kao i ostala deca, jer mi imamo 3 ćerke, donela je dosta turbulencije u naše živote. Na nama je bilo i motivisanje deteta za praćenje nastave kao i učenje iste. Dete se ne ponaša isto u školi i kući. 

Nastava na daljinu je donela dosta promena. Socijalna izolacija i zabrana kontakta je svakom detetu teško pala. Oduzeta je mogućnost zasebnog prostora – škole, gde su se nastave odvijale u uslovima na koje su deca navikla.Takmičarski duh i nadmudrivanje među đacima, kao i poneka šala poprilično podižu kvalitet učenja. Takođe česte zabrane izlaženja, pa čak i ispred zgrade dovodi do dosade i smanjuje želju za misaoni rad na minimum. 

Međutim, postoje i dobre strane nastave na daljinu. Naš slučaj je prilično interesantan. Ovaj tip nastave nas je zatekao spremne, jer mi tako funkcionišemo već godinama. Sticajem okolnosti ja radim u inostranstvu, gde mi se porodica pre kratkog vremena pridružila. Prošle školske godine moja poćerka Anita je završila četvrti razred osnovne škole u Loznici. Kroz ceo period školovanja smo svakodnevno komunicirali preko video-poziva i između ostalog učili zajedno. Kada su ljudi fizički razdvojeni postoji ograničen broj aktivnosti koje mogu zajedno da rade. Supruga je sa njom prelazila sve predmete sem matematike i engleskog jezika, koje je radila sa mnom. Platforma sa predavanjima i dostupnost Anite olakšala je našu saradnju, jer zbog moje struke – medicinski tehničar, nisam imao skraćeno radno vreme, čak naprotiv. Često se dešavalo da posle noćne smene prelazimo neke nejasnoće kod komplikovanijih matematičkih primera ili vežbamo izgovor određenih reči engleskog jezika…

Vremena nam je u nekim danima trebalo mnogo, u nekim manje, zavisno od obima i težine gradiva. Supruga i ja smatramo da roditelji treba da budu uključeni u sve bitne sfere života svoje dece, pa samim tim i u školovanje, naravno uz ograničenje vremena i stvaranje samostalnosti deteta. Kao što se nadamo da će dete potražiti našu pomoć i kod neminovnih životnih problema, tako smo spremni i da im pomognemo oko školskih. 

Nastava na daljinu je u datoj situaciji bila najbolje rešenje, ali ne smemo zaboraviti i nametnuto, nužno. Zbog toga je bilo i dosta mesta za poboljšanje. Napomenuo bih da su mnoge ideje kada se ne sprovedu dobro propale, mada to ne govori da su ideje loše. Lično bih uveo nekoliko disciplinskih pravila kojih bi trebalo najviše da važe za pedagoge. Bitno je da imaju određeno vreme kada mogu da zadaju lekcije i testove, jer se često dešavalo da ih dobijamo i ujutru, popodne i uveče, vikendom, nedeljom posle 21 čas. Samo slanje gradiva i testova ne predstavlja problem, ali ako se zahteva momentalna odrada testa to nisam video kao dobar način. Ponavljam još jednom da je i za nastavnike ovo bilo nešto novo, i da je razumljivo da su se neki slabije snašli od drugih. Naravno, to nam jasno pokazuje da treba poboljšati znanje, naročito starijih pedagoga na području poznavanja informatike, eventualno organizovati besplatne kurseve i seminare za nastavnike. Ukoliko investiramo u znanje osoba koje prenose znanje našoj deci, investirali smo u samu decu.

Drugi razlog zbog kog mislim da je dolazilo do nesporazuma je što je ministarstvo davalo oprečne činjenice, produžavalo trajanje školske godine itd. Ponovo opravdano jer je bila vanredna situacija, ali ja lično očekujem mnogo više od naredne godine. Na primer da se formira platforma, sa svim lekcijama ispredavanim. Da se stvori plan i program ili po postojećem da se odredi dnevni fond časova. Da se zna u kom vremenu je nastava, sa tim da naravno učenici mogu da pregledaju snimke lekcija i naknadno, i da to bude sinhronizovano sa nastavnicima. Da ne mogu da se po planu ministarstva rade jedne lekcije a od strane pedagoga druge u isto vreme. Sve to može jedino da funkcioniše ukoliko se prosvetni radnici obuče. 

Naravno, bilo je i dosta dobrih ideja od strane nekih nastavnika, koji su kroz onlajn igre, video i pesmice motivisali učenike i olakšavali im učenje gradiva. Živimo u digitalnoj eri, svako dete ima pametni telefon, igra igrice i surfuje, tako da mislim da je i to kod nas jako neiskorišćen način predavanja gradiva…

Rezime: Verujem da socijalno zdravlje, kontakt i grupno učenje ima više učinka. Ukoliko to zbog nekog razloga nije moguće, nastava na daljinu je sledeća najbolja stvar. Trebalo bi da se proučava i nadograđuje čak i kada nema vanrednih stanja, da bi smo bili spremniji ukoliko do dotičnih dođe. Možda bi nastava na daljinu mogla da se kombinuje sa redovnom školom, olakšalo bi se proučavanje iste, kao i individualne predispozicije učenika na koji vid nastave bolje reaguje…

Velika zahvalnost ministarstvu i našim prosvetarima – kaže Kulezić Željko, Anitin očuh. 

Još jedan roditelj sa pozitivnim iskustvom je i Ljiljana Nikolić.

“Tek kada smo imali priliku da učestvujemo u nastavi na daljinu shvatili smo koliko je posao prosvetnih radnika zahtevan i odgovoran. S obzirom na to da sam kao roditelj deteta koje je mlađe od 12 godina bila kod kuće do ukidanja vanrednog stanja, bilo mi je zadovoljstvo da se uključim kao podrška u sprovođenju nastave. Sigurno da za podršku deci u učenju ima dovoljno vremena, ukoliko se to postavi kao prioritet.” – kaže Ljiljana Nikolić za naš portal.

Ona dodaje i da im je veoma značila dobra komunikacija sa nastavnicima, kao i da je podrška roditelja deci u obrazovnom procesu važna i kada je situacija redovna, a u vremenu u kom se nalazimo – još i više.