„Naše nedoumice i naše ćutanje ih zabavljaju, ali i uče. Primorali su nas, mene i moje kolege, na maksimum intelektualnih napora. Zahvalan sam im zbog toga.“ napisao je u svojoj knjizi „Poreklo čovekove osećajnosti“ Rene Zazo, francuski psiholog i pedagog.
Rekla bih da ovaj citat može da opiše ono što se desilo danas, u ovom trenutku, štrajku, borbi, protestu, revoltu… Nazovite to kako želite. Kao prosvetni radnik, pedagog, poslednjih nekoliko dana u nazad slušam svoje kolege nastavnike, učitelje, stručne saradnike, koji se kao i ja pitaju „Kuda plovi ovaj brod?“
Ova nedelja je za mnoge od nas veliki izazov, i tek sam sad videla jasnu sliku nemoći ljudskih različitosti, ali i u isto vreme snagu intelektualnog jedinstva. Kako neobično. I srećna sam, i tužna, i ponosna, i razočarana. Tek sad, videla sam da ovo nije svet jednakih, da nemamo svi iste početne pozicije, nemamo svi iste uslove života, ali ni ista mišljenja. I zaista ih razumem. Sve ih razumem. Jer lako je govoriti, suditi i pitati sebe i druge „A zašto on, ona..?“
I pored svega toga, pored broja onih ZA i PROTIV, ipak mi je drago da sam u toj podeli videla i shvatila da je ipak više onih ZA – izrečenih ili prećutanih. Još draže mi je što sam videla u kojoj meri su i dalje prisutne one vrednosti-prave vrednosti koje se zovu dostojanstvo, poštovanje različitosti, sloga, kultura i pravda. Pravo je svetsko čudo videti konstruktivnu raspravu, mirnu razmenu mišljenja i poglede bez osuda upućene neistomišljenicima. E, to svetsko čudo sam danas imala priliku da vidim u zbornici škole gde sam sedela sa svojim kolegama – PROSVETNIM RADNICIMA. Znate, koji god taster da pritisnemo – crveni ili zeleni, svi ga pritiskamo na istom aparatu. Kada se aparat pokvari tada ne funkcionišu ni tasteri. Šta vam to govori?
I kao što nedavno čuh jednu mudru „U korenu reči obrazovanja je reč obraz“ mogla bih se samo nadovezati da su danas izvođači radova delatnosti zvane obrazovanje ipak pokazali da ga imaju. OBRAZ. I meni je to dovoljno. Hvala roditeljima, učenicima, bivšim učenicima i svim građanima koji su nam pružili podršku. Danas su oni stajali uz nas na našim radnim mestima, a sutra ćemo mi uz njih kada to bude potrebno, jer dobro se dobrim vraća.
Master pedagog-Milica Pantić
Kasno su se stili da ga imaju.Godinama ih drzava gazila a oni su cutali
Da, ali su sad ustali iz najplemenitijeg mogućeg razloga – zbog svojih učenika, samo zbog njih i za njih!!!!!
Ja mislim da je g-đa pobrkala lončiće. Oni koji imaju obraz su u učionicama sa decom.
Tako je Oni koji koriste decu zarad politike,nemaju obraz!!!!
Oni koji zloupotrebljavaju naciju i državu, zaslužuju prezir.
Oni koji zloupotrebljavaju decu, ne bi smeli da se bave prosvetom.
Otkrijte mi, molim Vas, čime Vas to drže u šaci? Oslobodite se ološa, niste Vi krivi, oni su, pustite studente da ih nateraju da plate!
Svaka čas na komentaru. Isto mislim!
Mislite, pustite decu da jurišaju dok im izdajete naređenja? Pa, mi smo to već videli, deca će, izgleda, morati da uče na svojim greškama.
Da nekada su imali obraz.
Svaka cast! Podrska prosvetnim radnicima!
Kad prosvetari govore o obrazu i dostojanstvu,to je kao i da prodavačica ljubavi govori o poštenju.
To svakako važi za one koji se služe decom u političke svrhe.
Veći obraz imaju oni koji su glasali da rade od onih koji su se izjasnili da ne rade, jer maloletnoj deci nije mesto na ulici već u śkoli ili sa roditeljima kući. Dok roditelji rade, škole ne rade deca na ulicu i eto haosa…