Postoje ljudi koji odglume čitav svoj život

Postoje ljudi koji odglume čitav svoj život.
Odglume ljubav, brak, prijateljstvo.
Odglume strast, požrtvavnost, iskrenost.
Glume u krevetu, glume na radnom mestu…
Glume sreću, tugu, radost, bes…
Glume, glume, glume a nemaju veze sa glumom…
Samo su kukavice…
Sve što rade, rade zato što se to od njih očekuje, ili zato da ne bi skrenuli pažnju na sebe.Zena-balon-srce
Kada se svi smeju – smeju se i oni…
Kada svi slave i igraju – slave i igraju i oni…
Kada svi tuguju – tuguju i oni…
Negde duboko u njima postoji klica pobune, tračak sumnje protiv svega toga, ali se ne usuđuju da progovore.
Kažu – bolje ovako, bar smo prihvaćeni od drugih, kada od sebe već nismo…
Prigovore retko, i to samo ljudima kojima veruju, ako uopšte nekome veruju.
Kakav je to život bez spontane reakcije?
Kakav je to život gde moraš da preispitaš sve što kažeš i uradiš?
Šta natera čoveka da bude ono što nije?
Da večito bira nečiju narav, i da povlađuje spuštajući glavu…
Mislim da odatle sve počinje…
Sve ono za šta se posle najčešće kaže – sada je prekasno…

Stefan Simic