Pozitivna disciplina je najbolji način vaspitanja – sve dok je ne shvatite pogrešno

Ideja “nežnog roditeljstva” ili pozitivne discipline obično u glavama onih koji ne razumeju šta to znači priziva slike nevaspitane, raspuštene i dece kojoj nikakve granice nisu postavljene. Oni, kad čuju pojam pozitivna disciplina, vide dete koje trči po restoranu, viče i gura nepoznate ljude, dok mama mirno sedi i pije kafu.

A zapravo nisu ni blizu istine.

Princip nežnog roditeljstva zasniva se na verovanju da su deca suštinski DOBRA i da su teška ponašanja vrlo često rezultat emocija koje ne umeju da kontrolišu i situacija koje još nisu u stanju da razumeju.

Šta je zapravo nežno roditeljstvo i kako u praksi izgleda?

Tradicionalno roditeljstvo se fokusira na posledicu i na samo ponašanje, sa ciljem da se ono, kada je loše, saseče trenutno. Ovaj vid discipline retko brine o uzrocima ponašanja. I zato kazne kakve su uobičajene u porodicama koje se oslanjaju na tradicionalnu disciplinu retko daju željeni rezultat – korenitu promenu ponašanja deteta.

“Kada roditelji kažnjavaju decu, vrlo retko ta kazna ima bilo kakve veze sa detetovim ponašanjem.”, kaže dečji psiholog Irina Gorelik. “Na primer, zbog toga što je opsovalo ili udarilo brata, dete bude kažnjeno tako što ne ide na rođendan. Te dve stvari nisu povezane i dete ne uči ništa iz ovakvog pristupa disciplini.”

Nežno roditeljstvo NIJE roditeljstvo bez pravila. Naprotiv, ono, podrazumeva postojanje granica, ali se fokusira i na poštovanje detetovih osećanja i želja, umesto grdnje i kažnjavanja onda kada ih pokazuju.

Nežno roditeljstvo takođe priznaje da postoje različite faze razvoja kod dece.

“Biti nežan roditelj znači ne da ćete izaći u susret svakoj želji deteta, već da razumete da je potpuno normalno da u određenom periodu razvoja ne umeju da kontrolišu svoje emocije. Recimo, besni ispad u parku. Tradicionalni roditelj će vikati, kazniti, možda i udariti. Nežni roditelj će ostati pri onome što je rekao, ali se neće ljutiti na dete što izražava osećanja.” objašnjava Gorelik.

Koje su pozitivne, a koje negativne strane nežnog roditeljstva?

Ako se pristup shvati onako kako treba i tako primeni, negativnih strana uopšte nema.

Mogu se desiti situacije u kojima će neko nežno roditeljstvo pobrkati sa plišanim vaspitanjem, koje podrazumeva nedostatak bilo kakvih granica i pravila.

A što se tiče benefita, ima ih mnogo.

Nežno roditeljstvo, ako razumete njegovu suštinu i primenjujete ga na pravi način, može:

  • pomoći deci da razviju samopouzdanje, samostalnost i snažne veštine emocionalne regulacije
  • smanjiti večite rasprave i borbe moći koje vodimo s decom
  • popraviti opštu klimu i odnose u porodici
  • smanjiti nivo stresa i učestalost sukoba

Hoće li moja deca postati razmažena derišta ako ja budem nežan roditelj

Još jednom, nežno roditeljstvo nije udovoljavanje dečjim prohtevima.

Ideja pristupa nije da se prosto predate i dozvolite sve. Umesto toga, postavite sasvim jasne granice dok istovremeno dajete detetu pravo da zbog tih granica bude nezadovoljno, ljuto, razočarano. To ne znači da će se granice pomeriti.

Irina daje primer deteta koje ne želi da se obuče da krene napolje, već gleda crtani i odbija da prekine.

“Roditelj ovu situaciju može iskoristiti kao priliku da postavi granice i uspostavi autoritet” kaže ona.

Umesto da viče na dete koje odbija da posluša, roditelj može reći: “Vreme za crtaće je sada završeno. Znam da je teško prekinuti kad radiš nešto zabavno. Mogu ja isključiti televizor ili to možeš uraditi ti.”

Ako dete nastavi da odbija, roditelj će sam ugasiti televizor. Bez vikanja i svađe jer to ne donosi nikakvu korist. Dete će, verovatno, reagovati burno. U tim situacijama, ako ne žurite, možete sačekati da uragan prođe. Obično ne traje predugo. Posao roditelja je upravo da, kada su mala deca u pitanju, ostave dovoljno vremena za ovakve situacije, kada se spremaju da negde krenu.

U slučajevima kada drugo rešenje ne postoji, čak je i oblačenje deteta protiv njegove volje bolje rešenje od vikanja i uvreda.

Nežno roditeljstvo je zapravo jedan proces, pristup u kom ne odustajemo od svojih principa, samo ih primenjujemo poštujući dete i njegovu ličnost. I tako čuvamo dobar odnos za budućnost. A treba će nam, to je sasvim sigurno.