Prvi znaci da dete ne čuje dobro povezani su sa govorom

Bebe počinju da čuju i prepoznaju ritam i melodiju glasova nekoliko meseci nakon rođenja. Kada im se obraćamo, one nam odgovaraju nekim oblikom gugutanja. Ako se na vreme ne tretira, infekcija uha može imati katastrofalne posledice po bebin sluh i govor. Time se utiče na njihovo školovanje, edukaciju, poslovnu karijeru i uopšteno kvalitet života. Ove činjenice nijedan roditelj ne bi trebalo da shvati olako.

Prekretnice u komunikaciji vam mogu pomoći da uočite prve znake nedostatka sluha kod vašeg deteta. Ako ste zabrinuti na bilo koji način oko detetovog razvoja, odvedite dete doktoru i proverite sluh.

Kako odojčad i bebe, sa normalnim sluhom, najčešće reaguju?

Novorođenčad se najčešće prepadnu i trznu pri iznenadnim i glasnim zvukovima. Ponekad čak i okrenu glavu u pravcu glasa.

Dva meseca stara beba – sluh se poboljšao. Sada mogu da razaznaju zvukove različitog tona i intenziteta.

Tri do četiri meseca stara beba počinje da prepoznaje glas roditelja i može izgovoriti konsonante M, K, G, P i B i nekolilo vokala.

Sa pet do šest meseci starosti moguće je da beba počne pomalo da se smeje, a nerazumljivi zvukovi počinju sve više i više da liče na reč.

Sa osam do devet meseci starosti beba počinje da razume vezu između reči i gesta.

Jedanaest do dvanaest meseci stara beba počinje da izgovara jednostavne reči kao što su mama, baba i slično. Naravno, beba još uvek ne zna šta te reči znače.

Potpuna evaluacija sluha

Moguće ja da je vašoj bebi potrebna potpuna evaluaciju sluha ako:

  • skrining sluha u bolnici ukazuje na mogući problem;
  • niste uopšte uradili skrining sluha;
  • beba ne reaguje normalno na zvuk (prema navedenoj listi gore).

Vašoj bebi ili vašem detetu potrebna je celokupna evaluacija sluha ako:

  • ne reaguje na stvari koje mu govorite ili uopšte ne razume da se njemu obraćate;
  • traži od vas da ponavljate ono što ste već rekli (starije dete);
  • gleda lijevo i desno da bi pronašlo odakle dolazi vaš glas ili bilo kakav drugi zvuk;
  • počinje da govori kasnije, u odnosu na drugu decu istog uzrasta (bazirano na zapažanjima učitelja);
  • teško mu je da prepozna jedan glas, kada više ljudi priča;
  • ne čuje brze ili slabe/tihe zvukove;
  • postiže lošije rezultate u školi.

Detetu u bilo kom uzrastu potrebna je potpuna evaluaciju sluha ako:

  • traži od vas da ponovite ono što ste već rekli, (starija deca);
  • je dobilo neku bolest koja može uzrokovati nedostatak sluha;
  • mu je dijagnostikovana bolest koja ponekad uključuje nedostatak sluha;
  • je primilo medicinsku terapiju koja, kao nus pojavu, može uzrokovati nedostatak sluha;
  • imate nekoga u porodici (bližoj i daljoj) ko ima nedostatak sluha (nedostatak sluha može biti nasledan).

Uobičajena ponašanja kod dece koja ne čuju dobro:

  • Tužna su jer ne razumeju šta ljudi oko njih govore;
  • Ljuta i frustrirana jer ne čuju i ne mogu da komuniciraju;
  • Stidljiva, pogotovo u prisustvu nepoznatih osoba, jer ih ne razumeju šta govore;
  • Tiha i povučena u školi jer ne razumeju učitelja i ne mogu da prate instrukcije (važi i za vaspitačice u vrtiću);
  • Preumorna jer, da bi čula, deca troše mnogo energije. Često su uveče premorena.

Loše ponašanje

Ponekad problemi sa ponašanjem mogu imati veze sa nedostatkom sluha. Frustracija koju dete oseća, zbog nedostatka sluha, može biti pokretač lošeg ponašanja.

Loše samopouzdanje

Vršnjaci mogu misliti da su ova deca mentalno zaostala, jer su propustila neku informaciju i ne mogu da ih prate u aktivnostima. Kao rezultat toga, deca počinju da veruju da nisu sposobna da urade iste stvari kao i njihovi vršnjaci.

Priredila: A. Cvjetić

Izvor: predskolska.ba