Psiholog: Poštujte ljutnju deteta, a kad uporno radi nešto što mu je zabranjeno, umesto odlaska u ćošak, uskratite mu neko zadovoljstvo

Dora Prangagiska je bugarski psiholog i psihoterapeut sa dugogodišnjom praksom i iskustvom. Njeni brojni susreti sa roditeljima izazvali su je da istraži temu nezavisnosti u odgoju dece.

Njeni saveti o tome kako da efikasno razgovarate sa detetom na putu ka nezavisnosti mogu vam pomoći ako želite da radite na razvoju samostalnosti svoje dece. Ona daje 12 predloga.

Foto: Porapak Apichodilok, Pexels

1. Vodite, ne kritikujte. Vođenje treba da pokaže veštine odraslih, ali ne i da smeta detetu u njegovom ličnom razvoju. Neka bude nežno, pažljivo, a ne kroz pridiku i predavanja. Ako dete pokušava da slaže kockice, na primer, uputstva mogu biti “Hajde da vidimo zajedno šta možemo da napravimo“, a ne „Ne radi se tako. Pusti, ja ću!”

2. Kada je kritika potrebna, kritikujte postupak, a ne osobu. Ponekad je kritika imperativ. Na primer, ako dete udara drugo dete, prava reakcija bi bila “To što si uradio je ružno. Ovog batu to boli! Nemoj više.”, a ne “Nevaljao si i bezobrazan!”.

3. Izbegavajte etikete, umesto toga razgovarajte o osećanjima – nemojte lepiti etiketi ni deci, ni partneru, ni sebi. Ako se dete, recimo, uplaši, vaš odgovor vaš odgovor bi trebalo da bude: “Znam da se plašiš, i ja se ponkad bojim”, a ne “hajde, tolika devojčica da se plaši, nemoj da si kukavica!”.

4. Birajte reči – umesto da kažete „Ne može!“, predložite alternativu. Ako vaše dete ubaci loptu u sobu, možete mu reći “Idemo napolje da šutiramo”, a ne “Ne šutiraj loptu u kući.”

5. Ponudite različite opcije kako bi dete moglo da bira samo. Ako usred zime želi da obuče svoju raskošnu ružičastu haljinu s princezama, možete joj ponuditi izbor između crvenih i plavih pantalona, i obećate joj da će haljinu obući čim vreme to dozvoli.

6. Ne zloupotrebljavajte NE. Koristite princip tri od deset. Približno, naravno. Pristanite na sedam prihvatljivih stvari i odaberite tri na koje je vaš odgovor ne.

7. Zanemarite manje prekršaje – previše pažnje i energije odlazi na male i nevažne stvari, a dete postaje frustrirano ili gubi samopouzdanje jer milion puta u toku dana čuje “ne” ili dobije kritiku. Neke bitke jednostavno nemojte da bijete.

8. Budite odlučni kada kažete NE. U psihoterapiji posebno obraćamo pažnju na jedinstvo vida, glasa i tela. Kategorična reakcija sastoji se od gledanja u oči, naglašenog glasa i položaja tela kako bi se izrazilo samopouzdanje. Ovo je veoma važno jer često reč NIJE poruka, ona ima odgovarajuću energiju, ali moraju da je prate i drugi elementi odlučnosti. Roditelji često kažu NE sa osmehom, što dete dovodi u zabludu.

9. Kada dete uporno radi nešto što mu je zabranjeno, nastojte da mu uskratite neko zadovoljstvo, a ne da izazovete nezadovoljstvo. Oduzmite mu nešto što voli, kao što je gledanje filma, a ne kažnjavajte ga odlaskom u ćošak.

10. Pregovarajte. Sposobnost kompromisa u komunikaciji je pokazatelj zrelosti. Kompromisi se traže i u komunikaciji sa decom. Ako dete želi više slobode, na primer, roditelj treba da je zreo i da vodi dijalog do kompromisa. Da, roditelj je autoritet, on donosi konačnu odluku, ali dobro je da se dete čuje, a ne da diskvalifikuje njegovo mišljenje i ličnost.

11. Poštujte ljutnju deteta. Ljutnja je trenutno osećanje kao i svi ostali. U prelasku na nezavisnost, ova emocija nije neuobičajena. Ponekad dete počne da se trese i često to roditelje dovodi do besa. Čini im se da nijedan mehanizam ne funkcioniše, pa se osećaju da kao da sami imaju problem sa kojim se ne mogu nositi. Zato kontrolišite svoj bes.

Deca se često ne mogu izboriti sa svojim besom jer roditelji to ne moguDopustite detetu da izrazi svoj bes – naravno, bez lomljenja predmeta. Pokušajte da otkrijete šta se nalazi ispod – često je gnev maskiran tugom ili uvredom. Kada ljutnja nestane, razgovarajte sa detetom o tome šta ga je pokrenulo – vešti pristupi podrazumevaju empatiju i ohrabrenje.

12. Izvinite se što ste bili ljuti ili pogrešili. Roditelji su često ljuti, ali tada se ne izvinjavaju. To kod deteta stvara osećaj inferiornosti. Izvinjenje će vam još više ojačati autoritet i pružiće dobar primer vašem detetu. Nemojte prisiljavati dete da se izvinjava ako nije na to spremno. Ali budite dobar primer.