Stranica dnevnika jedne mame

Dragi moji ,
Izvinite što sam vas pre svih ostavljala u vrtiću jer sam žurila da ne zakasnim u školu na dežurstva kako bih čuvala drugu decu.
Izvinite što ste ostajali u vrtiću posle svih jer sam ostajala da sačekam roditelje koji nisu na vreme stigli po svoju decu.
Izvinite što se nisam javljala na telefon kada vas je nešto bolelo ili ste se uplašili jer sam bila na času.
Izvinite što sam vas ostavljala bolesne, da vas neko drugi pazi jer bi mi zbog bolovanja umanjili platu pa ne bih mogla platiti račune.
Izvinite što često nisam bila u publici da navijam za vas kada ste nastupali na priredbama i takmičenjima jer sam morala da budem podrška svojim đacima koji su nastupali.
Ivinite što sam sate u kući provodila pišući pripreme, planove, pregledajući zadatke a nisam se igrala sa vama i nisam vam pomagala u učenju jer sam htela da budem odgovoran radnik i svu svoju energiju sam trošila pomažući drugoj deci.
Izvinite što sam vas ostavljala da se sami noću pokrivate dok sam ja pokrivala drugu decu jer sam morala zaraditi novac za krečenje kuće ili kupovinu ogreva za zimu.
Izvinite što vas prvog septembra nisam povela u školu jer sam žurila da dočekam neku drugu decu prvog dana škole.
Izvinite što vam nisam pravdala časove kada ste bežali iz škole jer drugu decu učim i sama sam učena da ne treba lagati.
Izvinite što nisam molila kolege da vam poprave ocene jer druge učim i sama sam učena da se ocena zaslužuje.
Izvinite što vas nisam zaposlila preko veze jer druge učim i sama sam naučena da posao treba da dobiju vredni, sposobni i kvalifikovani ljudi.
Izvinite što ste bili sami dok sam ja držala časove drugoj deci jer sam morala da zaradim novac da vam kupim obuću i odeću koju ste prerasli a niste imali od koga da nasledite.
Izvinite što sam deo novca koji sam zarađivala potrošila na boje, papire, hamere, knjige, fotokopiranje jer sam htela da drugoj deci učenje učinim lepšim i lakšim.
Izvinite što nisam čula šta mi govorite jer sam bila iscrpljena slušajući drugu decu i njihove roditelje šta mi govore o svojim problemima.
Izvinite za svaku moju reč koja vas je zabolela jer je nisam izgovorila onome kome je bila namenjena.
Izvinite što vam nisam obezbedila stanove već samo, na kraj sela , malu žutu montažnu kuću od 57 kvadrata, kupljenu na kredit jer sam smatrala da treba biti pošten.
Izvinite što ne mogu da vam priuštim školovanje u inostranstvu, putovanja, violinu, jer vi to zaslužujete a ja od svog rada jedva sastavljam kraj sa krajem.
Izvinite što nisam uspela da se izborim za bolji život jer sam bila slaba da izdržim sav teret života.
Izvinite što bih da se ponovo rodim, izabrala isti poziv i ponovila mnogo toga zbog čega molim za oproštaj, jer druge učim i učena sam moralu.
Izvinite što se nisam setila i drugih stvari zbog kojih bi trebala moliti za oproštaj jer sam postala zaboravna.
Izvinite što mi dok vas čekam, ponovo nije uspela lenja pita jer ceo dan razmišljam o ovome i sve sam ovo pisala kako bi ostalo zabeleženo i bar nekoga podstaklo na razmišljanje.
Izvinite što posle svega očekujem da ćete mi jednog dana podariti unuke jer želim da sa njima nadoknadim ono vreme koje sa vama nisam provela.
Izvinite što sebično očekujem da ćete mi oprostiti jer druge učim i sama sam naučila da opraštam.
Voli vas vaša mama.
Marina Injac