Udružena prosveta izašla sa kompetencijama koje MORA da ima sledeći ministar prosvete: 15 godina iskustva u prosveti, da nije već bio ministar, reformistički duh

Udružena prosveta Srbije, koju čine ček 23 prosvetne organizaije i udruženja, izašla je danas sa svojim zahtevima koji se tiču kompetencija neophodnih za obavljanje funkcije ministra prosvete.

Oni su podsetili da je prosveta, prema važećim zakonima, jedna od esencijalnih delatnosti, neophodna za funkcionisanje države, a da se tim resorom niko ne bavi sistemski, ni ozbiljno, ni dobronamerno – što je i dovelo do duboke krize u kojoj se obrazovni sistem danas nalazi.

”Ako kao društvo želimo da napredujemo, moramo najviše pažnje posvetiti našoj budućnosti – a to znači ulaganje u obrazovanje. Upravo zato, od presudne je važnosti ko će ubuduće stajati na čelu Ministarstva prosvete.” – saopštila je danas Udružena prosveta Srbije.

Nosioci obrazovanja smatraju da je krajnje vreme da se postave jasni i nedvosmisleni kriterijumi koje mora ispunjavati svaki budući ministar ovog ključnog resora.

U nastavku prenosimo spisak neophodnih kompetencija i kriterijuma koje treba da ispuni onaj ko će sledeći sesti u ministarsku fotelju u Nemanjinoj 22. Oni su te kompetencije podelili u 8 kategorija.

1. Stručno znanje i obrazovanje

– Neophodno je da budući ministar ima formalno obrazovanje u oblasti pedagogije, psihologije, metodike nastave ili srodnih disciplina u okviru prosvetnog sistema.

– Poželjno je da ima akademsko zvanje doktora nauka stečeno na domaćem, državnom univerzitetu.

– Očekuje se duboko razumevanje svih nivoa obrazovanja – od predškolskog do visokog.

2. Iskustvo u prosveti

– Ministar mora imati najmanje 15 godina kontinuiranog iskustva u obrazovanju, na pozicijama kao što su vaspitač, nastavnik, profesor, defektolog, psiholog, pedagog, bibliotekar, direktor ustanove, istraživač ili kreiranje obrazovnih politika.

Ne sme biti politički rotacioni funkcioner – odnosno ne sme prethodno obavljati ministarsku funkciju u drugom resoru.

3. Reformistički duh i vizija

– Očekuje se jasna vizija unapređenja sistema obrazovanja, uključujući digitalizaciju (može da podrazumeva čak i prilagođavanje postojećeg sistema, ali je važno da sve odluke u vezi digitalizacije budu apsolutno transparentne za sve učesnike u obrazovanju, sa napomenom da je za svaku odluku koja se tiče podataka o ličnosti dece potrebna saglasnost roditelja/staratelja) modernizaciju nastave, razvoj kritičkog mišljenja, smanjenje birokratije i zalaganje za poboljšanje uslova rada zaposlenih u obrazovnom sistemu.

– Ministar mora poznavati specifične izazove obrazovanja u Srbiji i biti svestan potrebe za stalnim prilagođavanjem sistema u skladu sa društvenim okolnostima, ali i savremenim evropskim i svetskim tendencijama.

4. Komunikacione i liderske veštine

– Neophodne su izražene komunikacijske sposobnosti, sposobnost povezivanja sa svim akterima u obrazovanju: nastavnicima, učenicima, roditeljima, stručnim službama i nevladinim sektorom.

– Ministar mora biti u stanju da podstiče dijalog i saradnju, bez diskriminacije bilo kog činioca obrazovnog procesa.

5. Etika i integritet

– Budući ministar mora biti častan, razložan, posvećen javnom interesu, dosledan, principijelan i dostojanstven u obavljanju funkcije.

– Mora biti spreman da se bori protiv svih vidova korupcije u sistemu, uključujući zloupotrebe u procesima akreditacije, zapošljavanja i vrednovanja rada zaposlenih.

6. Otvorenost za struku

– Ministar mora biti spreman da uvažava i konsultuje struku i sarađuje sa akademskom zajednicom, donoseći odluke isključivo na osnovu stručno utemeljenih analiza, bez političkog ili stranačkog uticaja.

7. Upravljanje kriznim situacijama

– Ministar mora imati dokazano iskustvo u efikasnom rešavanju kriznih situacija u okviru obrazovnog sistema (npr. tokom pandemije, u slučajevima nasilja, diskriminacije ili zanemarivanja).

– Očekuje se učešće u programima i obukama za intervenciju u kriznim okolnostima i formiranje mobilnih timova za podršku ustanovama.

8. Izbor saradnika

– Ministar mora imati punu autonomiju u izboru saradnika i pratiti kriterijume stručnosti i etičnosti.

Postavljanje stručnih kadrova na svim nivoima – od predškolskih ustanova do univerziteta – mora biti strateški prioritet.