Ukoliko vam se čini da vaše dete izbegava čitanje i da to za njega predstavlja apsolutno nezanimljivu aktivnost, onda je ovo tekst za vas

Kome još treba knjiga…? Možda je moj pristup ovoj temi suviše ličan, međutim, preveliki broj dece sa kojom se svakodnevno susrećem u praksi, probudio je u meni veliku zabrinutost, a takođe i dužnost da roditeljima ukažem na grešku koja dovodi do trajnog i teško korigovanog problema kod dece.

Foto: Canva

Ukoliko vam se čini da vaše dete izbegava čitanje i da to za njega predstavlja apsolutno nezanimljivu aktivnost, onda je ovo tekst za vas.

Primetite da vaše dete provodi najveći deo vremena u igranju igrica ili slušanju muzike, gledanju crtaća. U početku je to bivalo interesantno : „Jao, vidi ti njega kako on barata telefonom, pa sve prstićem sam!“ A onda dođete do trenutka kada primetite da vaše dete slabije komunicira, slabije uči, i slabije postiže uspeh u domenu akademskih veština (čitanje, pisanje, račun). Niste jedini. Veoma veliki broj porodica danas se susreće sa ovim problemom, i sve je više dece koja se povlače u svoj svet, i koja bivaju sve više ćutljiva i pasivno agresivna. Postavlja se pitanje kada je i zašto knjiga, zdanje od papira zamenjena tabletima i telefonima, već od ranog uzrasta.

Korišćenje telefona

Kako deca koriste telefone i maksimum pokreta njihovih prstiju je takozvano „skrolovanje“, dečiji prsti su apsolutno nespremni za polazak u školu. Zašto? Gde su igre klikerima? Nizanje perli, bockalice, listanje slikovnica i knjiga? Sve ove aktivnosti značajno doprinose razvoju grafomotorike i sve one danas globalno izostaju. Osim loše grafomotorike, kod dece se u velikoj meri evidentira problem usvajanja i reprodukcije glasova, kao i čitanja (na kasnijem uzrastu).

Korisno je znati da problem sa čitanjem ne predstavlja znak nižeg koeficijenta inteligencije. Ponekad je to rezultat teškoća u razvoju, a ono što je danas češći slučaj : izostanak vežbe i navike. Dete izlagano stimulusu medija, mnoštvu jarkih boja, zvukova i efekata, detetu je logički zanimljivijje u odnosu na beli papir. Dete se prema tim zvucima i bojama ponaša kao zavisnik prema narkotiku, ma koliko to grubo zvučalo. Dete koje biva ućutkano pri plaču davanjem telefona u ruke, u te svoje ruke dobilo je oružje za manipulacjiu ali i kočenje svog napretka.

Uticaj medija na razvijanje dece

Brojna istraživanja govore o veoma lošim uticajima koje na decu vrši učestalo korišćenje medija, kao što su gledanje nasilja, neprimerene seksualnosti i slušanje uvredljivog jezika. U redu je u nekim tinejdžerskim godinama postupno uvoditi računar, zbog sticanja informatičkih znanja kao i idenja u korak sa tehnologijom. Tu niko neće zakasniti. Mnogo veći problem nastaje pri preuranjenom i intenzivnom izlaganju.

Na Univerzitetu Tohoku u Japanu, 2013.godine sprovedena je studija koja je ispitivala efekte izlaganja medija kroz gledanja televizije na mozak 276 dece. Ova studija rezultovala je podacima koji govore o višim nivoima agresije koji su se javili kod dece, ali i nekih fizioloških aspekata kao što su zadebljanja na čeonom režnju, koja su se manifestovala kroz smanjenje verbalnog zaključivanja. Ovi negativni efekti na mozak su se desili bez obzira na detetovu starost, pol i ekonomsko poreklo.

Vreme provedeno ispred ekrana

Ovde bih se nadovezala na veliki broj dece čiji roditelji se javljaju nama defektolozima, sa brigom jer dete ima 3, 4 ili 5 godina a još uvek ne govori. Nakon uzimanja anamnestičkih podataka, u veoma velikoj meri izvodi se zaključak da ova deca provode veliki broj sati i trenutaka ispred telefona i televizora, tableta. Kod ove dece ne samo da izostaje verbalno zaključivanje, nego verbalno izražavanje uopšte. Osim toga, zaključuje se da su roditelji veoma malo vremena posvetili čitanju bajki svojoj deci, od ranog uzrasta.

Efekat čitanja

U korak sa ovom studijom, javlja se veliki broj istraživanja sa temom efekta čitanja na razvoj dečijeg mozga. Eksperimentalna grupa dobila je kao zadatak čitanje jedne knjige koja se ticala trenutnog stanja izazvanog erupcijom vulkana u Italiji. Nakon izvršenog zadatka, sva deca koja su učestvovala, pokazala su povećanu aktivnost u delovima mozga koji su bili povezani sa govorom i jezikom. Osim govornog aspekta, kod ove grupe povećane su reakcije i aktivnosti u senzornoj motornoj kori frontalnog regiona – ova deca su čitajući doživljavala senzacije, maštala, što je gledanjem medija isključeno jer je sve dato – i zvuk i slika. Kada čitamo, zamišljamo naše likove i bogatimo naše iskustvo.

Često se dešava da kada pogledamo film na neku temu knjige koju smo čitali, često bivamo razočarani, jer nam film daje viđenje jedne osobe, i to potpuno gasi kreativni potencijal, dok ga čitanje budi. Efekti čitanja nisu samo kratkoročni. Kao defektolog često insistiram na čitanju pretežno zbog dugoročnih efekata čitanja knjiga. Čitanje održava dečiji um budnim i isključuje narušavanje i propadanje kognitivnih sposobnosti. Istraživanja govore o pozitivnoj povezanosti ljudi koji čitaju i izostanka Alchajmerove bolesti. TV predstavljen kao faktor rizika.

Zajedničko čitanje knjiga

Šta nam još govori nauka, sa nekog psihološkog aspekta. Gledanje televizije rezultuje manjkom kontakta očima i narušenim kvalitetom komunikacije između majke i deteta. S druge strane, zajedničko čitanje knjiga majke i deteta, pokazalo je dobru komunikaciju između majke i deteta, kao i otvorenijim i radoznalijim pristupom deteta. S druge strane, zajedničko čitanje knjiga povećalo je količinu i nivo komunikacije. Majke su češće postavljale detetu pitanja, odgovarale na detetove izjave i pitanja i detaljnije objašnjavale koncepte.

Knjige kao interaktivni oblik zabave i učenja

Ovde nije pitanje promocije knjige i vređanje tv-a. Ključ ove teme jeste priroda aktivnosti o kojima govorimo a koje se suštinski razlikuju. Televizija je dizajnirana da bude pasivna. Kada se završi jedna emisija ili crtać koji se detetu sviđa, dete je u stanju da samo sedeti i nemo posmatra i čeka. U ovoj situaciji nema potrebe ni za razmišljanjem, niti pretpostavkama. Knjige su interaktivni oblik zabave i učenja. Dete se prilikom čitanja mora fokusirati i uneti u dijaloge, monologe i sadržaje stranica. Knjiga nas podstiče da koristimo maštu kako bismo upotpunili namerne praznine.

Postoji još jedno pitanje koje se nameće a to je pojava e-knjiga, i da lije dobro da ih deca čitaju, jer su i to knjige. Moja preporuka su uvek opipljive knjige od papira. Ovakav sadržaj se lakše pamti. Kada govorimo o poremećajima sna, poznate su stuije o efektima koji svetlosni ekrani ostavljaju na one koji ih koriste, i to je još jedan razlog, da se koriste papirne knjige, koje pospešuju i prizivaju san.

„Ostati ravnodušan prema knjizi, znači lakomisleno osiromašiti svoj život.“ Andrić

„Ko je savijen nad knjigom, uspravno hoda.“