Zašto ignorisanje deteta koje “drami” nije dobra ideja

Većina roditelja će se, u nekom trenutku ranog detinjstva svoje dece, suočiti sa njihovim izlivima besa, histerije, tantrumima ili kako ko zove ove emocionalne ispade kod male dece. A većina te većine čuće jedno od dva objašnjenja – “razmazio si ga” ili “privlači pažnju”. Vrlo često su tačna, zapravo oba. Prvi sledeći savet koji će roditelj dobiti je da, ovakvo ponašanje ili ignoriše ili strogo kazni, kako detetu ne bi palo na pamet da to ponovi.

Kažnjavanje nećemo ni komentarisati jer, kažnjavati nekoga zato što ispoljava svoja osećanja na onaj način koji ume, potpuno je besmisleno. Ali ignorisanje izliva emocija kod dece i njihove potreba za pažnjom postalo je veoma čest metod discipline, pa stoga zahteva da mu se posveti malo pažnje.

Zašto nije dobro da ignorišete dete na pogrešan način privlači pažnju?

Tačno je da načini na koje deca nekad traže našu pažnju umeju da budu neprijatni i iritantni. Međutim, ignorisanje ovakvog ponašanja deca u ranom uzrastu će shvatiti kao ignorisanje njih samih.

Ovo su neka od ponašanja i načina na koje deca traže pažnju:

  • Rade nešto što znaju da će nas naljutiti ili nešto za šta mi verujemo da znaju i mogu bolje.
  • Pomeraju granice
  • Plaču, vuku vas, kenkaju ili besne

A zašto dete traži pažnju?

Za roditelje je važno da znaju sledeće – kad dete privlači njihovu pažnju, ono zapravo traži povezanost, komunikaciju, traži VAS, pa makar i tako što ćete im svoju pažnju posvetiti na loš način.

Razvojno je potpuno normalno i zdravo za dete da teži za pažnjom odraslih ljudi koji su mu najbliži. Ponekad, a najčešće kad im ne uspeva da pažnju dobiju na pozitivan način, ili kad ne umeju drugačije, kad im je poremećena rutina, postaju nesigurni i pribegavaju onome što većinu roditelja veoma iritira – emocionalnim ispadima.

To su momenti u kojima je dete spremno da uzme bilo šta – samo da pažnju dobije.

Naravno, ovo ne znači da je dete dobro ili loše. Dete koje se loše ponaša nije loše. To je dete koje žudi da bude primećeno.

Pa, šta se desi kad ignorišemo dete koje traži pažnju, a šta da uradimo umesto ignorisanja?

1. Šaljemo poruku deci da je naša ljubav “uslovna”

Kao što je za vas teško i frustrirajuće kada vas partner, roditelji ili neko drugi ko vam je blizak “kažnjava” ćutanjem, još je teže deci kad vide da uopšte ne reagujemo na ono što oni rade. Oni znaju ono što vide, a to je da ih njihova odrasla osoba kojoj veruju ne vidi. Da je nestao iz njihovog sveta. Ovakav zaključak lako može stvoriti osećaj da niste tu za dete.

I premda ignorisanje može ponekad dati onaj rezultat koji želimo da dobijemo, a to je da dete prekine sa neželjenim ponašanjem, ono može imati posledice po detetovo samopouzdanje.

Šta da uradite umesto toga?

Pre svega treba da znate da vas dete, dok je ljuto, frustrirano, napeto – ne čuje. Pričate uzalud. Deo mozga koji je zadužen za učenje kod dece se u tim situacijama bukvalno isključi dok se ne smire.

Dakle, čekajte da oluja prođe. Budite tu, fizički i emocionalno. Ponudite dodir i zagrljaj. Pokušajte da im pričate priču ili ponudite igru. Ako dete ne prihvata i to je u redu. Ako vi, pak, ne možete da podnesete to što dete besni i ne želi utehu, recite to detetu, što jasnije i kraće i izađite iz sobe, uz napomenu da vas može potražiti ako želi utehu.

Ovo može potrajati, ali to je sasvim u redu. Dajte emocijama vremena.

Potom, čim se dete sasvim smiri, iskoristiti priliku da razjasnite to što se desilo. To je trenutak za učenje! “Nije ti se dopalo kad sam rekla da treba da skloniš autiće s poda, pa si zato počeo da ih bacaš.” Ne osuđujte, jednostavno iznesite činjenice. Imajte uvek na umu da problem nije DETE, već PONAŠANJE.

Zato kažite: “Važno nam je da igračke ne budu svuda po podu jer nekog mogu ubosti kad prolazi kroz sobu. Hajde da odvezemo tvoje automobile na parking, pa da svi budemo bezbedni.”

Upravo ovakav pristup, zasnovan na povezivanju, pokazuje deci da je naša ljubav bezuslovna.

2. Propuštamo priliku da deca nešto nauče, umesto da samo na brzinu ispravimo ponašanje.

Šta biste mi rekli ako bih vam saopštila da sam ja bila toliko uznemirena da sam pala na pod i počela da plačem, a da je moj muž samo prošao, ignorišući to ponašanje? Verovatno da je užasan muž.

Naravno, pošto sam odrasla osoba koja ima potpuno razvijen mozak, ja svoje potrebe mogu prepoznam i da ih iskomuniciram rečima. Deca, s druge strane, nemaju potpuno razvijen mozak. Osim toga, deca još nisu imala vremena da uvežbaju veštine samoregulacije i emocionalnu inteligenciju, kao što smo mi, kroz godine iskustva, mogli.

Dakle, ako ignorišete dete koje ima emocionalnu krizu, to dete neće dobiti model, uzor ponašanja kako bi sledeći put znalo bolje.

Šta umesto toga: Pokažite kako se to radi

Kad dete počne da traži našu pažnju lošim ponašanjem, možemo im pomoći tako što ćemo biti model emocionalno zrele, odgovorne, stabilne osobe. U takvim situacijama će takođe naučiti da ignorisanjem problema, u životu uopšte, taj problem ne nestaje. Ali suočavanje sa problemom na zreo, smiren i odgovoran način od vas kao roditelja poslaće detetu poruku da je to način na koji i ono treba da se nosi sa svojim emocijama.

3. Ne bavimo se onim što je suština

Eksperti se slažu – svako ponašanje je zapravo komunikacija. Čak i kad nam se ne dopada način na koji dete izražava svoje potrebe, potreba koja stoji iza tog ponašanja, problem koji je suština, neće magično nestati ako ignorišete dete. Možda je dete gladno ili umorno. Možda je preterano stimulisano. A možda ste baš tog dana, tih sati proveli previše vremena gledajući u telefon, pa su oni usamljeni. A možda jednostavno traže povezanost.

Šta da uradite umesto ignorisanja: Razmislite šta detetu treba

Prva stvar koju možete pokušati je da situaciju rešite zagrljajem. Ako uspe, znate šta je bio problem. Ako ne uspe, rešenje tražite na drugom mestu, brzim sistemom eliminacije u glavi.

  • Da li mu je vruće? Hladno?
  • Da nije gladan?
  • Umoran?
  • Bolestan?
  • Previše crtaća?
  • Da se nije nešto desilo u vrtiću?

Razmislite o tome šta je najčešći okidač za loše ponašanje kod vašeg deteta i pažnju usmerite na potrebe, ne na ponašanje.

Naravno da će privlačiti vašu pažnju, uvek i ponovo. Deca su. Šta na ovom svetu žele više od vaše pažnje, prihvatanja i bezuslovne ljubavi?