Zašto, ponovo, štrajk prosvetnih radnika?

 
Bilo bi veoma važno da svi, a naročito oni koji nisu prosvetni radnici, pročitaju ovaj tekst. Molim vas da zaboravite, bar na nekoliko minuta, sve predrasude koje su toliko godina umetane u naše glave.
Jesen 2016. i najava novog štrajka prosvetnih radnika. Rekli biste, šta je tu novo? Iskreno, i nema ništa novo. U tome i jeste problem! Svake godine je sve isto. Počevši tamo negde 90-ih godina prošlog veka pa sve do današnjeg dana, sve ono što prosvetni radnici traže može stati u jednu jednostavnu rečenicu- nemojte da nas pravite budalama!  Isti zahtev postoji i danas, bez obzira kako ga jezički formulisali.
Pre gotovo dve godine, maratonski štrajk je završen  jednim dokumentom koji se zove „Sporazum o rešavanju spornih pitanja“. To je dokument koji predstavlja kompromis države i zahteva prosvetnih radnika. Dugo smo ga porađali, da bismo danas mogli da konstatujemo da nas je država PREVARILA. Opet. Ništa od preuzetih obaveza Vlada Srbije nije izvršila! Lepo je kada država poštuje preuzete međunarodne obaveze, ali zar nije normalno da država poštuje i preuzete obaveze prema sopstevnom narodu? Taj Sporazum je potpisala ista ova Vlada Srbije. Potpisnici nisu više tamo ali je tamo isti čovek koji je dao saglasnost da se stavi potpis U IME VLADE SRBIJE. Zato je ista. Opet ćete da pitate, šta je tu novo? Koga ova država nije prevarila? Zbog čega svi zajedno ćutimo?
Prosvetni radnici su u štrajku tražili samo pravičnost. Ne nešto za sebe, a na vašu štetu! Tražili smo da svi u državi jednako podele teret trenutnog stanja. Ne može neko u Agenciji za pomorsku plovidbu (a i takva u Srbiji postoji) da dobije 6 minimalnih zarada kao početnu platu. I vi treba da razmislite o tome. To nije pošteno prema profesoru, ali ni prema lekaru, trgovcu, čistačici, zidaru…  Kažu nam da MMF nešto ne dozvoljava pa zato mora ovako. TO JE LAŽ!  Svi imamo neki kredit u banci, zar ne? Pita li vas bankar čega ćete se odreći da vratite kredit? Ne pita! Vaša stvar je da li ćete se odreći hleba ili cigareta. Njemu je jedino važno da ste u stanju  da vratite dug. Naša država se odrekla esencije društva, odrekla se obrazovanja, kulture, zdravstva, a u korist politički profilisanih hohštaplera koji ne umeju ništa drugo da rade, osim da nas sve potkradaju. Siguran sam da i dobar deo vas isto misli. Zbog čega se svi zajedno ne pobunimo? Zašto ćutimo?
Jedna od najvažnijih lekcija je da naučimo decu da ne pristaju da od njih neko sutra pravi budale! Kada profesori ne bi podučavali tome, više se ne bi ni mogli zvati profesorima. Nadam se da ćete ovog puta biti na našoj strani.
Dušan Kokot