Dobri ljudi su oni koji pokazuju empatiju prema drugima, no niko se ne rađa dobar ili zao i zato decu treba učiti o empatiji prema drugima od malih nogu. Nažalost, jedna studija sprovedena na deci došla je do zaključka da u stvari roditelji više pažnje posvećuju tome da njihova deca postignu osećaj sreće i zadovoljstva, nego da mare za brige, probleme i situacije drugih.
Zato, kako biste radili na empatiji i odgajili dobru decu, možete primeniti ovih 5 strategija po preporuci harvardskog psihologa Ričarda Vajsburda:
Zašto?
Roditelji su skloni tome da uče decu da su njihova sopstvena sreća i dostignuća prioritet, dok je briga za druge sporedna stvar. No deca bi trebal da nađu ravnotežu između svojih i tuđih potreba – bilo da se radi o dodavanju lopte nekome drugom u ekipi umesto svojatanja, do toga da se zauzmu za prijatelja kojeg neko maltretira.
Kako?
Deca moraju da čuju od roditelja da je vrlo važno mariti za druge. Put do toga je odgajati dete po visokim etičkim principima od malih nogu – da obavlja svoja zaduženja, makar ga to ne činilo uvek srećnim. Na primer, pre nego što vaše dete napusti sportsku ekipu, grupu za učenje jezika ili neko prijateljstvo, podsetite ga još jednom da razmisli o svojoj obavezi prema toj grupi i podstaknite ga da reši probleme, umesto da odustane.
Pokušajte ovo
Deca neće sama naučiti da budu brižna, moraju dobiti priliku da to vide od svojih roditelja i isto tako da nauče da budu zahvalni ljudima koji pozitivno utiču i učestvuju u njihovim životima. Studije pokazuju da ljudi koji su naučeni da budu zahvalni imaju veću tendenciju da budu velikodušni, više pomažu drugima, saosećajniji su i skloniji da oproste.
Kao što se uči sviranje nekog instrumenta ili trenira sport. Dnevnim ponavljanjem, kroz pospremanje u kući, pomaganje prijatelju oko domaćeg zadatka ili nekim drugim zaduženjima, briga za druge postaje deci prirodna stvar. Učenje brižnosti i zahvalnosti podrazumeva jedino njihovo svakodnevno ponašanje.
Gotovo sva deca brinu o svojoj najužoj porodici ili bliskim prijateljima. Izazov za roditelje je da nauče decu da brinu i za ljude izvan tog kruga, na primer novog učenika u razredu, nekoga ko se teže snalazi u svojoj okolini ili nekoga ko uopšte ne živi u njihovoj zemlji.
Decu bi trebalo učiti da sagledaju užu i širu sliku – kako ljudi u svom bliskom krugu, tako i onih izvan njega. Naučiće kako se osećaju drugi, samo ako uspete da ih naučite da sagledaju stvari iz tuđe perspektive te kako njihove odluke utiču na osećanja drugih ljudi. Takođe, s obzirom na to da je svet u kojem živimo sve više šarolik, dobro je decu učiti razumevanju za pripadnike drugih vera, kultura, boje kože i običaja.
Deca uče o etičkim vrlinama gledajući odrasle koje poštuju, pre svega svoje roditelje. Takođe, razvijaju etičke dileme učestvujući u raspravama odraslih. Npr. – Da li da pozovemo nove komšije na kafu iako ih ostale komšije baš ne vole?
Ako ste uzor i mentor, znači da sa svojom decom morate da vežbate ljubaznost, iskrenost i brižnost. To, naravno, ne znači da treba da budetet savršeni, upravo suprotno, deci treba pokazati da imamo mane i nedostatke. Takođe, važno je, možda najvažnije, da poštujete razmišljanje svoje dece i uvek saslušate njihove argumente i perspektivu. Čak i kad vam deluju besmisleno.
Često je mogućnost brige za druge zamagljena negativnim osećanjima poput ljutnje, straha ili zavisti.
Treba učiti decu da je u redu imati svakakve vrste osećanja, ali da nisu svi osećaji dobri u rešavanju nekih problema. Deci je potrebna naša pomoć kako bi naučila da se nose sa osećanjima na produktivan način.
Učite svoju decu kako da se smire u stresnim situacijama, da udahnu duboko i broje do pet. Vežbajte u mirnim situacijama, da biste ih pripremili na stresne. U stresnim situacijama, podsetite dete kako treba da reaguje, pa vremenom negativne emocije neće biti problem.
Recept za vaspitanje deteta koje tudje potrebe stavlja ispred svojih…
Komentar:*
Ime*
E-pošta*
Veb sajt