Ako svojoj deci želite dobro, ovo nikad nemojte da radite!

Vi hoćete da vaše dete bude odličan teniser, da svira violinu i perfektno priča francuski sa samo 6 godina. Stanite i razmislite, da li imate nerealna očekivanja
decak
Neki roditelji očekuju da im deca u svemu budu uspešna, da su najbolja i da se razvijaju prema njihovom unapred određenom planu.
Takvi roditelji neprestano savetuju dete, usmeravaju ga i zahte­vaju, a ako dete ne ispuni njihove zahteve ili očekivanja, sledi kaz­na.
Plan roditelja mora se sprovoditi, a svaki otpor i negativizam de­tetu se ne toleriše. Roditelj određuje kada dete mora da jede, spava, kada da se igra, što će da obuče, kao i s kim će se družiti.
Visoki su zahtevi u pogledu čistoće, urednosti i posebno visoke spremnosti u izvršava­nju zahteva. Osnovno je da slepo sluša i radi sve prema roditeljskom planu. Takva deca rano uče strane jezike, muziku, balet i dr.
Takvi zahtevi su redovno veći od onog što dete može da podnese, jer postoji stalan pritisak da bude savršeno u svemu što radi. Ka­da je to nemoguće, dete se oseća frustrirano zato što ne mo­že da ispuni zahteve roditelja, a iz toga može da proizađe i osećaj neadekvatnosti i krivice u kasnijem životu.
Tak­va roditeljska očekivanja za budućnost deteta redovno se ne ostvaruju.
Roditelji kritičari
Roditelj koji kritikuje nikad nije zadovoljan onim što dete učini, a ka­da je zadovoljan boji se da to pokaže pred detetom “da se ne bi pok­varilo”. Zato ne štedi u kritikama, opomenama i upoređivanjima s drugom decom koja su “pametnija, uspešnija, bolja”. Ne izostavlja ni poruge i ismevanja. Dete gubi samopouzdanje i osećaj sigurnosti, počinje da se oseća manje vrednim u odnosu na druge i nezadovoljno je zbog toga.
Odlomak iz knjige: “Godine prve zašto su važne”, Milivoj Jovančević i saradnici