Bajka o drugom aprilu

Jednim autističnim kraljevstvom vladao je vrlo dobrodušan kralj. Zbog njegove naravi nazvali su ga Dobrica. Svako jutro kada bi se probudio, izašao bi na balkon da pozdravi sa ljubavlju svoje sugrađane. Doručkovao bi posebnu izabranu hranu i pio poseban sok. Obukao bi svoje specijalno odijelo i šetao raskošnim vrtovima gdje su slobodno šetale životinje. Obilazio bi kuće svojih podanika i brinuo se o njima. Grlio bi ih sve do večeri. Uveče bi sjedio na velikoj terasi svoje palate i gledao zvijezde. Zahvaljivao bi se na danu koji je proveo sa najbližima. Ali jednog dana do kralja je došlo neobično pismo sa još neobičnijim sadržajem.

„Objavljujem vam rat, hiljade pušaka i tenkova je upereno u vaše kraljevstvo. Predajte se!“- pisalo je između ostalog. Ostatak pisma kralju nije bio jasan pa je zvao tumača da mu objasni šta se dešava. Tumač, znajući ko je i kakav je kralj, odlučio je da mu to prevede drukčije:

„Tu piše, kralju naš mili, da bi kralj druge zemlje došao sa hiljadu duša u naš grad, da nas upozna i da je vrijeme došlo da im predamo na znanje ko smo i zašto smo ovako odvojeni od ostalih kraljevstava.“

Znao je tumač da i kad bi rekao kralju pravu istinu, ništa se ne bi izmijenilo. Oni nemaju čim da se brane. Nemaju gdje da pobjegnu. Nije htio reći kralju da im je došao kraj jer se sjetio kako kralj reaguje kada neko od sugrađana pati. Prošli put kad je neko umro u kraljevstvu, kralj je otišao u tu kuću i nije izlazio iz nje 40 dana i 40 noći. Plakao je naglas nad izgubljenim životom. Umjesto pred palatom, ljudi su se okupljali oko te kuće svako jutro da ih on pozdravi sa prozora. On je za njih Sunce. On je njima sve. On je njihov početak i kraj.

Iz tog razloga, zbog takve osjetljivosti i empatije, mudri tumač je odlučio da kralj drukčije sagleda pismo zlokobnog kralja druge države.

Kralj se oduševio „sadržajem“ pisma i na zaprepašćenje tumača odmah sazvao vijeće da im saopšti da je došlo vrijeme da upoznaju građane druge države.

„Presrećan sam što neko konačno želi da nas upozna. U to ime molim da se cijeli grad ukrasi dragocjenostima iz Plave sobe. Vrijeme je da je konačno otvorimo i da dočekamo drage goste na najljepši mogući način. Oni dolaze za 15 dana. Rekao sam im da uđu slobodno…“

Vijećnici, znajući da ih čeka kraj, odlučili su da se povinuju Dobrici i da otključaju po prvi put Plavu sobu i iznesu na sunce sve što je za njih najvažnije i sve što oni jesu, pred neprijateljske trupe koje prete da će ih uništiti.

Zbog svega što je Dobrica radio za njih sve ove godine, odlučili su da se potrude da im grad izgleda ljepši nego ikad. Kralj Dobrica je sašio svima posebna odijela i haljine u plavim nijansima sa ljubičastim porubima. Dan kada treba da se susretnu zapisao je na nebu velikim plavim slovima:

2.4!

Nebeske vile znajući šta se dešava su s velikom tugom obojile nebo u posebne boje i istakle datum. Životinje kraljevstva su formirale jata, krda i čopore kako bi pokazale naklonost Dobrici. Sove su napravile parlament i obojile perje u plavu boju i stale na glavnu kapiju kraljevstva gdje se već okupljala vojska.

S druge strane, zli kralj kada je dobio odgovor na pismo, bio je začuđen. Čuo je da su u tom kraljevstvu ljudi presrećni i vjerovao je da to ima veze sa zlatom te čuvene Plave sobe. Nije očekivao da se tako lako predaju pa je samim tim pojačao količinu oružja i vojnika koji su marširali u susret drugom aprilu, dan ulaska i osvajanja autističnog kraljevstva.

Predvodio je napad. Nije stigao ni viknuti „Juriš!“ kapija se sama otvorila… Od toliko plave boje i svjetlosti u početku ratnici i njihov kralj nisu mogli ništa da vide… Kada im se pogled razbistrio, već su svi oko vrata imali medaljon plavu zvijezdu oko vrata i nekog u zagrljaju. Kralj Dobrica je rekao da dočekaju goste sa zagrljajima i ljubavlju. Bio je to najneobičniji prizor ikad. Ratnici s puškama se grle sa ljudima obučenim u plavo i cvijećem oko struka. Kralj Dobrica je grlio zlog kralja, koji nije znao šta da radi ili kaže. Dobrica ga je izdvojio i pokazivao mu dragocjenosti po cijelom kraljevstvu koji su iznijeli njima u čast.

„Baš lijepo što ste nam donijeli kao poklon one čudne sprave u rukama. Puške? Da li se to tako zove? Šta se s njima radi?“

Zli kralj od toliko dobra je zaboravio i zbog čega je došao. Rekao je da su im to ukrasi koje vraćaju kući čim se završi posjeta. Osjetio je toliki stid.

Kada je zli kralj čuo uveče govor Dobrice gdje im se zahvaljuje na posjeti, krišom je zaplakao.

„Više nismo sami! Oni su došli da nam budu prijatelji! Otvorimo svoja srca i domove ljudima koji nas konačno razumiju!“

Tad je zlom kralju dao ono najvažnije: Plavi ključ – ključ kraljevstva. Zli kralj ga je od srca zagrlio i u tom momentu se sva njegova zloća otopila od vreline zvijezda koje su na nebu napisale:

2.4.- Dan svjesnosti o autizmu

Od tada se slavi taj dan.

Autor: Edina Helmić, majka posebnog dečaka, psiholog i psihoterapeut