Brat

Mom prijatelju Polu brat je za Božić poklonio auto. Na Badnje veče kada je izašao iz kancelarije na ulicu, oko njegovih sjajnih novih kola obilazio je neki dečkić, zagledao ih i divio im se. “Da li su to Vaša kola, gospodine”, upitao je.
Pol je klimnuo glavom. “Dobio sam ih od brata za Božić.” Dečak je bio zapanjen: “Hoćete da kažete da Vam ih je brat dao i da Vas ona nisu koštala ni centa? Znate, želeo bih…” Oklevao je.9315_456108341163976_844526022_n
Pol je bio siguran da zna šta bi on želeo. Želeo bi da ima takvog brata. Ali ono što je taj dečak rekao, potreslo je Pola do srži.
“Želeo bih”, nastavio je dečak, “da mogu da budem takav brat.” Pol je iznenađeno pogledao dečaka, a zatim sasvim spontano zapitao: “Da li bi voleo da se provozaš u mom automobilu?”
“Kako da ne bih!”
Posle kraće vožnje, dečak se okrenuo i užarenog pogleda zamolio: “Gospodine, da li biste bili dobri da vozite do moje kuće?”
Pol se smeškao. Mislio je da zna sta dečak želi. Želi da pokaže susedima da može kući da se doveze u velikom automobilu. Međutim, Pol je ponovo pogrešio. “Molim Vas da stanete ispred onih dvaju stepenika”, rekao je dečak.
Žurno se popeo. Ubrzo zatim, Pol je čuo da se vraća, ali nije išao brzo. Nosio je svog malog brata koji je bio bogalj. Stavio ga je na donji stepenik i pokazao mu kola.
“Vidiš Badi, upravo kako sam ti rekao. Brat mu ih je poklonio za Božić i nisu ga koštala ni centa. Jednoga dana ja ću ti pokloniti baš takva… i onda ćeš i sam moći da vidiš sve te lepe stvari koje se za Bozić stavljaju u izloge, a koje sam pokušavao da ti opišem.”
Pol je izašao i stavio dečaka na prednje sedište u kolima. Stariji brat, blistavih očiju, popeo se pored njega, pa su njih trojica krenuli u nezaboravnu prazničnu vožnju!
Te Badnje večeri Pol je shvatio na šta je Isus mislio kad je rekao: “Sretniji je onaj koji daje…”

Den Klark
iz knjige “Melem za dušu”,
Narodna knjiga, 1997.
“Svi ljudi traže sreću, sa manje ili više snage i upornosti,
a najviše izgleda da je nađu i sačuvaju
imaju oni koji je traže u zajedničkoj sreći
što većeg broja ljudi sa kojima ih život vezuje.”
(Ivo Andrić)

znakoviporedputa.com/