Ćurčin: Mi moramo da se odlučimo da li nam je bitnije da imamo ogromne stadione ili pristojne škole

Nastavnik teško povređen u sukobu učenika na utakmici humanitarnog turnira „Gimnazijada“ u Beogradu, maloletnik pretukao profesora škole u Bačkoj Palanci… Nasilje je ušlo u školske rasporede, a ovo su samo poslednji incidenti u nizu godinama unazad.

Potpredsednik Nezavisnog sindikata prosvetnih radnika Nikola Ćurčin kazao je za N1 da je jučerašnji štrajk prosvetara „direktna reakcija na ono što se desilo“, kao i da je „nasilje društveni fenomen“.

„Mi kao prosvetni radnici ne možemo više da zaustavimo prodor nasilja u škole. Imamo tri zahteva, jedan je delimično usvojen, ali ne na pravi način, to je pitanje suspenzije učenika, mi smo hteli da vratimo nastavnicima mogućnost suspenzije sa časa. Sada se dešavaju suspenzije u slučajevima teških prekršaja, bar smo se za to izborili, danas imate mogućnost da ako se desi neko ekstremno nasilje u školi, možete na neki period da suspendujete učenika. Drugi zahtev je vezan za ukidanje anonimnih prijava prosvetnoj inspekciji, ono što smo videli da anonimne prijave prosvetnoj inspekciji uglavnom služe da se dobiju poželjne ocene, pritisak na nastavnike. Treća stvar je izmena krivičnog zakonika, da dobijemo isti status kao što imaju advokati, da svaki napad na zaposlene u obrazovanju u školi ili van škole se najstrože sankcioniše“, kaže on.

Kako je rekao, sve što priča deluje kao neka vrsta represivnih mera.

„Nama je data odgovornost, a nemamo mehanizme da uspostavimo bezbedno okruženje za sebe same, a kamoli za decu za koju preuzimamo odgovornost. Mi želimo da škole budu bezbedna mesta, mislim da je ta poruka bitna ovom društvu da bi nasilje prestalo, da se bavimo uzrocima, to ne može da se desi za jedan dan, ali moramo da učinimo škole bezbednim mestom, to želimo“, kaže on.

Profesorka Filozofskog fakulteta i potpisnica Majske platforme za borbu protiv nasilja Jelena Vranješević smatra da to „nije dovoljno“.

„Ono na čemu je fokus njihovog proglasa i zahteva je intervencija, šta radimo u situaciji kad se nasilje desi, ono na čemu smo se mi bazirali je prevencija, kako da preveniramo buduće nasilje, zato što se ja plašim da ako ostanemo samo na intervenciji, dovešće do novih problema, neće rešiti problem nasilja. Pitanje je do kada možemo da činimo mere strožim, u jednom trenutku to mora da stane“, kaže ona.

Vranješević dodaje da „stalno gomilamo protokole, pravilnike, kojih se onda ne pridržavamo“.

„Ovaj problem nije preko noći nastao, ovo je doseglo ekstreme kojih nikad nije bilo. To su neki ekstremi, ono što je i osnova kada pričate o rešavanju nasilja u školama, morate nasilje da prekinete, da prestane da se dešava, a onda da počnete da se bavite ljudima koji su u problemu s kojima treba razgovarati“, kaže Nikola Ćurčin.

Dodaje da „stalno morate da imate proces gde se radi prevencija“.

Vranješević ističe da „škola kao dobra zajednica nama nije nepoznat pojam“.

„Kad sam ja išla u školu, ona je imala elemente dobre zajednice. To nije bespovratni proces. Posle tragedija 3. i 4. maja, često smo bili pozivani u škole, nastavnici, roditelji su bili uplašeni, nisu znali kako da razgovaraju sa decom, tu vi vidite kako počinje da se gradi zajednica, stavili dete u centar i shvatili da su svi partneri u najboljem interesu deteta, nažalost, to je trajalo kratko, opet smo se vratili u svoje ustaljene obrasce“, kaže ona.

Kaže da je raduje što „vidi saveznike“.

„Vidim nastavnike kao saveznike, mislim da treba mobilisati, izgraditi razna savezništva, nisam sigurna, mi planiramo jedan dijalog sa raznim zainteresovanim stranama, planiramo odlazak u ministarstvo, razgovor sa ljudima koji su zaduženi za implementaciju“, kaže ona.

Ćurčin je pozvao sve građane da ih podrže.

„Mislim da ovo društvo mora da se odluči, ja bih to možda malo plastično objasnio – moramo da se odlučimo, da li nam je bitnije da imamo ogromne nacionalne stadione ili pristojne škole, ovo društvo nema novca da plati i jedno i drugo. I moramo da se odlučimo. Opet imamo probleme, opet se zanemaruje ono što je suština i opet se bavimo letećim automobilima, da se manemo malo letećih automobila, jedna od najbitnijih stvari koja će opredeliti nekoga da živi u ovoj zemlji jeste da li će imati pristojno školstvo“, kaže on.