Da li bi profesor Kosta Vujić danas izgubio licencu

Dijalog: Forumče i profesor Kosta Vujić
F.: Profesore, dobar dan!
P. K. V.: Zdravo, momče. Čiji ti ono beše?
F.: Nikodimov, sa Savske padine. Vaš učenik Forumče.dijalog02a
P. K. V.: ??
F.: Forumče Petrović Alas. Prva klupa do prozora.
P. K. V.: Ne’m pojma!
F.: Profesore, kako ste? Dobro izgledate za svoje godine. Nisam vas video 125 godina!
P. K. V.: Gura se nekako, Forumče! Ostarilo se. Sad mi je sto osamdeset treća.
F.: I meni je sto četrdeset druga. Vi ste danas uzor svim profesorima. Svi pričaju o Vama kao o najboljem profesoru kog smo imali. O Vama se snimaju i filmovi.
P. K. V.: Forumče, baš mi je milo što sam te sreo! Kaži mi, je l’ ima još onaj Šaca na ćošku? Što je on imao dobre škembiće i prasetinu! To mi je ostalo u uspomeni.
F.: A Vi ste nama đacima ostali u uspomeni i kao profesor, i kao otac, i kao majka. Bili ste strogi, ali imali ste dušu i uvek ste nas razumeli. Niste držali do formalnosti. Za Vas, lekcija koju predajete uopšte nije ni bila važna, za Vas je bila važna samo suština! Vi nama niste ulivali suvoparno enciklopedijsko znanje, nego ste znali da iskočite iz šablona, da iskočite sa časa, čak i da ne dođete na čas! Često smo Vas tražili po kafanama, nosili smo Vas kući po potrebi, ne sećam se ni koji predmet ste mi predavali. O, kad se setim… (više…)