Da li decu treba učiti da budu skromna

Mnogi od nas se pitaju, da li u današnje vreme, ima smisla učiti dete da bude skromno. Bojimo se da će u moru samoživih i nametljivih, biti prosto samleveni s takvim stavom.

Foto: Canva

Razumem vas, majka sam.

Pomoći ću vam da se više na tu temu ne dvoumite.

Prvo što treba da znate je da je biti skroman odlično u određenim sferama, dok je u nekim drugim vrlo štetno!

Kada je reč o materijalnim stvarima, izuzetno je mudro biti skroman!

Neophodno je biti skroman u ugađanju sebi ako želite da se kao osoba razvijate. Nije slučajno Tesla bio toliki asketa, niti je naš patrijarh Pavle džabe sipao samo polovinu ili čak četvrtinu ribe. Znali su oni koji je put pravi i svojim su rezultatima potvrdili da su bili na njemu.

Ako želite živeti smisleno, neophodno je, upravljati sobom, moći biti srećan i bez skupog telefona, malo trošiti na garderobu, hraniti se običnom hranom, uživati i u letu provednom na maloj seoskoj plaži kraj reke…Nije zabranjeno brčkati se u moru i ručati lososa, ali je važno biti nezavisan od toga, a to mogu samo ljudi koji sebe drže u šaci. To je oooogromna moć! Bez ovoga čovek je slab, neizgrađen i zavistan, lak plen.

Dakle, decu, ovoj vrsti skromnosti definitivno treba učiti! Ona će biti stub njihovog budućeg karaktera.

S druge strane, gde ne treba biti skroman?

Bojim se da ćete me ovde osuditi ili barem pogrešno shvatiti, ali biću hrabra!

Kada negujemo sitnu, skromnu sliku o sebi, doživljaj sopstvene snage je isti takav, a to dalje, direktno utiče na to koliko ćemo se u životu usuditi. Nije dobro ne verovati u sebe. Zato nam tu ne treba skromnost.

Da ne bude nesporazuma, tek nam nadmenosti ne treba, to je dupla muka, ali ni skromnost nije dobrodošla.

Tako sa skromnim doživljajem sebe, naši potencijali često ostaju nerealizovani. Čak bih rekla, da je naša dužnost, ne biti zadovoljan skromnim tj. da je naša dužnost da tražimo što bolje uslove za ispoljavanje našeg punog potencijala, što znači da se ne zadovoljavamo lošim poslovima, već hrabro pokušavamo neprestano vući napred, pa koliko nam bude dato!

Eto, nadam se da je sada jasno, ali da izvučem zaključak:

Decu treba učiti skromnosti u materijalnim stvarima i kada je u pitanju ugađanje sebi, ali ne kada je u pitanju ostvarenje svojih potencijala! Tada je važno usuditi se poželeti hrabro!

U prevodu, svojoj deci ne kupujem skupe stvari, kad idemo na picu, ne naručuju i desert, ali ih ohrabrujem da biraju najbolju školu, drugaricu koja im najviše odgovara, dečka koji im se najviše dopada…Ne treba im tu skromnost, već samosvest i hrabrost. Pa ako budu odbijeni, prilagodiće se tome, ali će znati da su pokušali!

A to je složićete se, moćna satisfakcija.

Biljana Grbović