“Evo, ja obećavam, ako krene po zlu, daću ostavku”

Iz ugla naše saradnice Maje Bugarčić, poznate po svojim satiričnim tekstovima i po tome što na svaku situaciju gleda na jedan šaljiv, ali i ironičan način, ovako bi mogla da izgleda jedna od prvih sednica kad počne nova školska godina, u jednoj prosečnoj školi.

Poštovane kolege,

Danas ćemo proći kroz glavna pitanja koja ste imali vezano za ovu „korona“ školsku godinu. Jasno je da ste zabrinuti, da imate nedoumice, da se plašite kako će sve to izgledati, ali to se tako samo čini jer je novo, jer smo na samom početku, videćete da će sve doći na svoje mesto vrlo brzo. Kao direktor, ponosim se vama i celim našim ansamblom, i u takvom okruženju ništa nije problem!

Svako od vas je dobio odštampan materijal sa detaljnim uputstvima, pa vas molim da to kod kuće proučite, a ovde ćemo obraditi samo ona goruća pitanja.

Što se tiče podele odeljenja, to je rešeno na sledeći način: od po četiri odeljenja koja smo imali u redovnim okolnostima, sada imamo po sedamnaest u svakom razredu. Sve je vrlo jednostavno, u materijalima ispred vas su objašnjenja, ali evo uzeću za primer, recimo… evo, odeljenje četrnaest. Tu će biti deca iz bivšeg odeljenja dva, neparni brojevi u dnevniku, puta deca koja ne nose maske sredom, kroz bivše odeljenje tri, deca koja nose gumene rukavice utorkom. Odeljenje šesnaest, na primer, je bivše odeljenje jedan, puta bivše odeljenje dva parni, kroz deca koja nose ispeglane platnene maske, minus deca koja nose zelene hirurške, i tako dalje, sve je ovde ispisano u sitna crevca, da vas sada ne zamaram, pogledajte i sami.

Najviše pitanja je bilo vezano za kaskadni sistem zvonjenja. Ljudi su, moram priznati sa pravom, zabrinuti kako će deca znati na koje zvono izlaze iz učionice, na koje se u nju vraćaju, i plaše se da može doći do zabune, i samim tim gužve na hodnicima, a to svakako ne želimo. Ako može da se drži distanca u gradu, u restoranima, kafićima, pa ako hoćete i na Adi Ciganliji i drugim izletištima, kako da se ne drži u školi?! Zato je naš „kovid“ tim ovaj problem rešio na vrlo jednostavan način. Na strani sedam imate detaljan spisak pesama koje će se puštati sa razglasa za svako odeljenje, i deca, a i nastavnici, će vrlo brzo naučiti koje je njihovo zvono.

Evo, opet da dam primer, za odeljenja prvih razreda, to će biti prigodne pesmice Dragana Lakovića i hora „Kolibri“, videćete recimo, prvo šest izlazi na „Zakleo se bumbar“, a ulazi na „Ivin voz“. Prvo jedanaest ulazi na „Lako je prutu“, a izlazi na „Decu ne donose rode“. Naravno, muzika je prilagođena uzrastu, pa će se u starijim razredima puštati neki od popularnih hitova na estradi, i deca će vrlo brzo shvatiti i zapamtiti koja je „njihova“ pesma. Tako neće biti bojazni da će se deca zbuniti, da će izaći na tuđe zvono i tako dalje. Bitno je da naglasim da je najstrože zabranjeno da deca pevaju uz svoje pesme, kao i uz bilo koje druge.

U slučaju da se neko dete razboli, na razglasu će biti puštena pesma „Razbole se lisica“ kako bi svi bili svesni opasnosti koja vreba, dotično dete mora biti adekvatno obeleženo na bilo koji način, bitno je samo da bude upadljivo. To može biti traka oko ruke, noge ili glave ili bilo šta slično, dajte mašti na volju, i nastavnici u skafanderima ga odvode u kotlarnicu, na tavan ili u podrum, zavisno koja prostorija je slobodna, gde će sačekati  roditelja koji će ga zatim odvesti u bolnicu. Kada dete konačno napusti školu u pratnji roditelja, na razglasu će se začuti aplauz, kao dokaz da smo pobedili neprijatelja, i da se ponovo možemo opustiti. U slučaju većeg broja bolesne dece, moguće je i organizovati vatromet prilikom njihovog konačnog napuštanja škole.

Što se tiče vašeg radnog vremena, ono ne da nije duže, već je znatno kraće nego ranije. Posmatrajte to u sekundama. Svaki čas ima 1.800 sekundi, plus 2.200 sekundi koji se odnose na onlajn nastavu, minus 4.000 sekundi koji se odnose na roditeljske sastanke i sekcije kojih neće biti, zatim popunjavanje dnevnika i matičnih knjiga što se sada radi elektronski, i – vrlo jednostavno – doći ćete i sami do zaključka da zapravo ništa nećete ni raditi, a platu ćete dobijati redovno. To je, nadam se, jasno. Mislim da o ovome ne treba previše pričati, jer bi neko iz Ministarstva mogao da se zapita zašto plaćamo ljude koji ne rade ništa, i da krene otpuštanje, tako da ovo sačuvajte za sebe!

Ako slučajno dođe do povećanja broja zaraženih, što ne očekujemo u ovako dobroj organizaciji, jednako detaljno ćemo razraditi onlajn nastavu. Nema potrebe da brinete, drugi misle za vas. To smo „kovid“ tim i ja. I eto, mogu da vam obećam, ako bilo šta krene po zlu, daću ostavku!

Autor: Maja Bugarčić