Fušer republika

Deca i mladi čine jednu od najosetljivijih grupa u svakom društvu, jer su oni, po prirodi svojih godina, ljudi u nastajanju.

Što im se više pažnje posveti, što se njihovo odrastanje ozbiljnije shvati, to je izvesnija budućnost države i društva. Deca i mladi ne odrastaju nezavisno od ambijenta u kome žive, već u skladu sa njim, pod njegovim velikim uticajem, a ponekad i uprkos njemu. U godinama su kada su ogledalo svoje porodice, svojih škola, novinskih naslova, televizijskog programa, mejnstrim muzike u datom trenutku, dostupnih internet sadržaja.

Zbog svega navedenog, trenutni trend šikaniranja vršnjaka koji ne nose firmiranu garderobu i obuću, predstavlja poraz svih nas, a ponajviše onih u čijim su rukama SVE poluge definisanja uslova u kojima ta deca odrastaju.

Kakvi su ti uslovi na današnji dan?

Takvi su da se porodice sa malim mesečnim primanjima zadužuju da bi napravili bogatu slavu za pedesetak gostiju. Zašto?

Takvi su da porodice sa malim primanjima podižu kredite da bi osamnaesti rođendan njihove dece ličio na svadbu sa tri stotine zvanica, nekoliko toaleta, profesionalnim šminkerima i probnim fotografisanjem. Zašto?

Takvi su da u školi i dalje ima vaspitača, učitelja, odeljenjskih starešina i nastavnika koji i te kako prave razliku između dece bogatijih i siromašnijih roditelja. Neki diskretno, neki sasvim otvoreno. Zašto?

Takvi su da su đacima idoli polupismene i poluobučene pevaljke, od kojih skoro svaka ima dobrostojećeg “dobrotvora” iz kriminalnog miljea. Idoli su im klaberke, starlete i slične osobe bez zanimanja i obrazovanja.

Instagram je postao arena u kojoj se vode gladijatorske bitke fotografijama novih patika, torbi, garderobe, Pandorinih narukvica, svarovski staklića, sveže kupljene nadogradnje mlečnih žlezdi. Sa fotografija nam se smeše bukvalno devojčice sa nadograđenim kosama, noktima, trepavicama. Da ih rođena majka ne prepozna, osim ukoliko nije baš ona pravila društvo ćerki u svim tim salonima. Ko nije iz materijalno bogate porodice, traži “dobrotvora”, ili štedi na sve moguće i nemoguće načine da bi mogao da isprati trend. Ko je iz ozbiljno bogate porodice, u današnje vreme obično ima đakuzi u svakom od pet kupatila, ali nijednu knjigu u kući.

Nekada je buka bila u modi, sada je bahatost.
U udarnim terminima sa najgledanijih televizija predsednik države se rektorki Beogradskog univerziteta obraća na “ti”, podsmeva joj se i deli doskočice iz trećeg osnovne. Politički vrh političke neistomišljenike čašćava primitivizmom, prostaklukom, rečnikom koji se prelio iz rijalitija i metastazirao na konferencijama za novinare, u otvorenim pismima, u Narodnoj skupštini. Ministar obrazovanja izjavi da ima dece kojoj na čelu piše “udari me”, i ostane ministar!

Postalo je moderno biti dripac.
Demode je biti pristojan, vaspitan, odmeren, pametan, načitan.

I čemu se onda nadamo?

Nadamo se da nam deca budu bolja od toga? Da cene obrazovanje, pristojnost, plemenitost?
Da cene ono što u ovom društvu već neko vreme nije na ceni? Da ne budu bahati, agresivni, da ne maltretiraju one koji su od njih drugačiji? Da u društvu u kome samo bitange prosperiraju, baš oni budu ti koji će, onako sami od sebe reći – dosta više ove sramote, kaljuge i blata?!

Teško da će to tako ići.
Teško, dok original patike svojoj deci mogu bez po muke da kupe samo oni koji su jednom nogom u kriminalu plaćenom reketom znate-već-kome, oni u čijoj se kući nikada nije čitalo, nikada na predstavu nije otišlo, nikada siromašnijem pomoglo. Oni drugi, za patike deci prave finansijske planove i strategije, vagaju koju rupu u kućnom budžetu da otvore, da bi ovu zatvorili. Ili im jednostavno kupe jeftine patike. A onda pojma nemaju da su bitange u nastajanju njihovu decu u školi maltretirale zbog tih jeftinih patika. Ili mobilnog telefona. Ili original dukserice, farmerica, čega god.

I još nešto – sve dok u kući sluša “ćuti, može i gore”, “ćuti, nemoj da se zameraš”, ćutaće i dete kad mu bahati vršnjaci u školi ili na ulici maltretiraju druga. Ali, ćutaće i ostali kada on bude maltretiran.

Moramo da se osvestimo svi!
Moramo da uvidimo uzroke sve agresivnijeg ponašanja dece i mladih.
Moramo složno da se borimo protiv tih uzroka.
Ovako kako je, ne valja ni za žrtve, ali ni za nasilnike. I njih gubimo. I oni su gubitnici.

Svi smo kolektivno žrtve ludila u kojem živimo, a ovo je društvo žrtva svih nas, beskičmenih, nemih, kukavica nezainteresovanih za metar ispred kućnog praga, ubeđenih da ovo zlo ne može baš u našu kuću da uđe.

A može.

Ljubinka Boba Nedić

Izvor: Klotfrket