“I sa mnom su tako, pa šta mi fali?”

Pa fali ti: samopouzdanje, znati reći ne, izboriti se za sebe, ne osećati krivicu, grižu savest, fali ti da ne odustaješ, da se ne osećaš inferiorno ili iskompleksirano po mnogo čemu, fali ti ljubav prema drugima, fali ti topla reč, empatija, stav, čvrstina, odlučnost, fali ti da te neko voli i kada si najgori, fali ti jer moraš fa praviš razne greške i da povređuješ najbliže da bi video/la da li te vole, fali ti fizičko zdravlje, imaš visok ili nizak krvni pritisak, boli te glava, imaš problem sa stomakom…

Danas znamo posledice kritikovanja, nipodaštavanja, kažnjavanja, burnog reagovanja, samohendikepiranja (loše mi je od vas, od vas ne mogu da dođem sebi, zbog tebe mi nije dobro itd) i prenaglašenog reagovanja roditelja onda kada detetu nije dobro iz bilo kog razloga (najčešće kad je frustrirano, ljuto, kad se bori za sebe).

Na roditelju je da smiri sebe, pokuša da razume, pokaže da razume i da mu je stalo i da da svoje mišljenje i ne odstupi od svog ponašanja jer razumevanjem daje detetu ljubav koju ono internalizuje, a čvrstim stavom mu daje sigurnost, samopouzdanje i granice koje takođe internalizuje.

Biti empatičan i dosledan je formula moje generacije, nešto što nismo mogli da naučimo od svojih roditelja (a oni su opet dosta napora uložili da isprave greške svojih roditelja – grubo fizičko kažnjavanje, poklanjanje dece, hladnoću, prekomerni rad itd…).

Činimo svet boljim mestom, do u beskonačnost ispravljanja nijansi i nijansi svojih i tuđih grešaka…

Autor: Sunčica Jovanović, master psiholog i psihoterapeut