Trend zadržavanja devojačkog prezimena nakon udaje sve je zastupljeniji, ali je odluka da se na svoje doda i prezime izabranika još češća.
Tradicija promene prezimena duboko je ukorenjena u našem društvu i većini žena to ne predstavlja problem. Što je sasvim u redu.
Ali i osećaj da se, na neki način, odricanjem od prezimena koje su vam roditelji po rođenju dali, odričete dela svog identiteta, sasvim je legitiman, kao i želja da prezime zadržite i dodate muževljevo.
U tom slučaju je važno i da znate kako da svoja dva prezimena – staro i novo, pišete pravilno.
Kada udajom žena svom prezimenu doda muževljevo, prvo se piše devojačko pa onda ono koje je udajom dobila. Između ova dva prezimena se ne piše crtica. Ovo je pravilo koje se pojavljuje u Pravopisu iz 2010. godine. Dakle, nije Marija Ivić-Stanković, već Marija Ivić Stanković.
Za razliku od muških prezimena, ženska prezimena koja se završavaju na -ić ili na -o ne menjaju se po padežima. Gospodine Petroviću, ali gospođo Petrović.
Često kažemo, na primer: Izjavila je Petrović, Popović nije potpisala itd., odnosno prezime koje označava osobu ženskog pola upotrebljavamo samostalno. Međutim, to nije jezički pravilno jer su ove imenice (Petrović, Popović i sl.) muškog roda. Takođe, ni rečenice gde pol nije naglašen, na primer: Stiže Popović, nisu preporučljive, iako su jezički ispravne, jer ne donose informaciju o polu osobe o kojoj govorimo. Zato uz prezime treba upotrebljavati reč koja će naznačiti da govorimo o osobi ženskog pola; to može biti titula, zanimanje, ime itd: Gospođa Popović stiže. (Pismenica)
Dakle, ako ste planirale da udajom dodate još jedno prezime, spremite se za malo više posla prilikom potpisivanja i za stalno ponavljanje službenicima da se vaša prezimena pišu bez crtice.