U bajkama se nakon raznih peripetija, zlih sestara, vještica i čarolija, princ i princeza vjenčaju i žive dugo i sretno.
Tako bajka završava, a počinje dokumentarni program. Nazvaćemo ga “opstanak”.
Ulaskom u brak zahvaljujući opstanku se ljudi mijenjaju.
Ne zbog braka već zbog opstanka.
Od raznih promjena i transformacija jedna od najbitnijih je transformacija princa u konja i princeze u kobilu. Ova promjena se dešava postepeno i polako i postane ti jasna možda nakon par godina. Nakon par godina, shvatiš da vazda nešto tegliš i vučeš, ili djecu ili torbe ili kese. Jednostavno, dolaskom mladunaca, princ i princeza postaju konji tegljači.
Opet ne zbog djece, već zbog opstanka.
Jedno vuče kese, drugo vuče djecu, pa nekad pobrkaš i kese i djecu. Pa malo psuješ i galamiš, jer on ne gleda gdje ti gledaš, a ti ne gledaš gdje on gleda. Pa se dijete rasplače.Onda umiruješ dijete, pa ti krivo što galamiš zbog gluposti. Umiriš dijete, pa ako vam je baš dan i više niko ne galami i ne psuje, kesa vam pukne, po mogućnosti u gepeku jer vam je dan. Ako nije, onda vam se i nešto od namirnica prolije ili prospe. Onda dijete pita “Šta je bilo?”, a ti probaš da ne psuješ, pa samo piriš, i kupiš to što se prosulo. I nekako skupiš i djecu i kese i sebe pa povučeš onako pravo konjski.
Što se prije preobratite u konje, lakše će vam biti i povećavate šansu za opstankom. Kad postaneš konj, bolje vučeš i dobiješ konjske živce.
I da, molim da se ovo uvede u registar bajki ako postoji.
Autorka teksta: Dara Picard