Stav o položaju nastavnika u Srbiji podeljen je na dva pola. Jedan koji ukazuje na brojne manjkavosti i probleme, na sistemsko zanemarivanje obrazovanja, a samim tim i uloge prosvetne profesije, a drugi koji ponavlja istu mantru: ”vama je super, radite 4 sata dnevno i imate tri meseca raspusta”.
Odlučili smo da pitamo veštačku inteligenciju. Da, znamo da ona funkcioniše tako što prikuplja informacije od izvora koje procenjuje kao relevantne i onda ukršta podatke i formira ”stav”.
Prenosimo odgovor VI na naše pitanje – kakav je položaj nastavnika u Srbiji?
Položaj nastavnika u Srbiji već dugi niz godina je jedan od najosetljivijih i najspornijih aspekata obrazovnog sistema. Iako se na nivou društva nastavnici i nastavnice često smatraju važnim činiocima u razvoju dece i mladih, realnost sa kojom se suočavaju u svom profesionalnom životu je prilično težka. Postoje različiti aspekti koji utiču na njihov položaj, od plate i uslova rada do socijalnog i profesionalnog statusa.
1. Plata i materijalni uslovi
– Niske plate su najveći izazov za nastavnike u Srbiji. Plate nastavnog kadra često su nedovoljne za životni standard, što dovodi do velikih problema sa motivacijom i profesionalnom posvećenošću. Nastavnici, naročito u nižim stepenima obrazovanja (osnovne škole), ne retko imaju plate koje su ispod prosečnog dohotka u zemlji.
– Plate su različite u zavisnosti od vrste škole i regiona. Dok u velikim gradovima, poput Beograda, nastavnici možda imaju nešto bolje uslove, nastavnici u manjim i ruralnim mestima često zarađuju još manje. Ovo je jedan od glavnih razloga zašto mnogi nastavnici razmatraju mogućnost odlaska iz prosvete.
2. Socijalni status i poštovanje
– Nizak socijalni status nastavnika u Srbiji je takođe veliki problem. Uprkos značaju njihove uloge, nastavnici često nisu dovoljno cenjeni i poštovani od strane društva. Kulturni i društveni pogled na nastavništvo kao profesiju ponekad podrazumeva da nastavnici ne zaslužuju adekvatnu kompenzaciju ili poštovanje.
– Iako se u školama očekuje da nastavnici budu pedagozi, psiholozi, vaspitači i organizatori, njihovo mišljenje i stručnost ne uvek dobijaju potrebnu podršku i priznanje u društvu.
3. Uslovi rada i administrativne obaveze
– Prekomerne administrativne obaveze takođe predstavljaju veliki problem. Nastavnici su često opterećeni birokratskim poslovima, poput popunjavanja izveštaja, prijavljivanja učeničkih rezultata, planova rada i drugih dokumenata. Ove aktivnosti oduzimaju vreme i energiju koja bi mogla biti usmerena na neposredni rad sa učenicima.
– Pored toga, nastavnici često moraju da se prilagođavaju brzim promenama u nastavnom planu i programu, a često i da ulažu dodatne napore da bi se održali korak sa novim tehnologijama i metodama nastave.
4. Niska motivacija i zapostavljena obuka
– Nezadovoljstvo nastavnika u velikoj meri proizilazi iz nedostatka motivacije. Mnogi nastavnici osećaju da njihov rad nije adekvatno nagrađen i da im je napredovanje unutar sistema obrazovanja ograničeno. Osim toga, mnogi nastavnici ne osećaju da su im obezbeđeni dovoljni resursi i obuke kako bi mogli da unaprede svoje veštine, što ih ostavlja u stalnoj nedoumici kako da poboljšaju kvalitet nastave.
– Profesionalni razvoj je, iako formalno propisan, često neadekvatan i ne prilagođen stvarnim potrebama nastavnika. Obuke su neretko kratke, neinteraktivne ili bez realnog uticaja na svakodnevni rad u učionici.
5. Problemi sa disciplinom i vršnjačkim nasiljem
– Disciplinski problemi u školama, naročito na nižim nivoima obrazovanja, takođe se odražavaju na položaj nastavnika. Mnogi nastavnici se suočavaju sa svađama i nasilnim ponašanjem učenika, što dodatno otežava njihov rad. Od nastavnika se očekuje da rešavaju ove situacije, ali im nedostaju adekvatna obučenost i podrška.
– Vršnjačko nasilje je posebno problematično, a nastavnici su ponekad u situaciji da nisu u mogućnosti da se izbore sa ovim fenomenom, jer škole često nemaju dovoljno resursa ili strategija za prevenciju i intervenciju.
6. Otežan pristup profesionalnim privilegijama
– Sindikati i poboljšanje prava nastavnika: Iako postoje sindikati koji se bore za prava nastavnika, mnogi nastavnici smatraju da sindikati ponekad ne uspevaju da ostvare značajne promene. Problemi kao što su niske plate, loši radni uslovi i nedovoljna podrška nastavnicima ostaju i dalje aktuelni, a rad sindikata često ne uspeva da utiče na suštinske promene.
– Prelazak u penziju i dugoročne perspektive: Za mnoge nastavnike, penzijski sistem i dugoročne perspektive su takođe jedan od izazova. Bez adekvatnog sistema podrške i mogućnosti za napredovanje, nastavnici često ostaju u profesiji i sa osećajem da su „zaglavljeni“ bez šanse za značajnu promenu.
7. Mladi nastavnici i napuštanje profesije
– Mladi nastavnici često odlučuju da napuste profesiju zbog niskih plata, nedostatka motivacije, kao i uslova rada koji ih ne ispunjavaju. Mnogi od njih, posle nekoliko godina rada, odlaze u druge sektore, koji im nude bolje materijalne uslove, bolji status i više prilika za profesionalni razvoj.
U potpunosti se slažem sa mišljenjem VI.
Odličan je položaj prosvjetnih radnika spram onoga što su nam pokazali u zadnjih osam mjeseci. Čast izuzecima.
Devet meseci, danas, Bubice. I još Vam nije jasno na čega se ukazuje poslednjih devet meseci. Vidite i sami da je teško da se shvati.
Jasno nam je… Kristalno jasno
koliko rade,imaju odlicne plate!
To bi bilo kao kada biste rekli: „A, što glumci ne glume osam sati svakoga dana?“ ili „Što voditelj dnevnika ne vodi osam sati dnevno dnevnik?“ „Zašto skretničar ne „skreće“ vozove svake sekunde svog radnog dana?“
Međutim, čini mi se da ne razumete kolika je potrošnja na ovom poslu – emotivna, mentalna, pa i fizička.
Realno, koliko radimo, s master diplomom, trebalo bi da smo plaćeni mnogo više. Posebno uz ovu inflaciju, cenu goriva, hrane, struje, kvadrata.
I poslednje – počnite makar rečenicu velikim slovom. Nisu svi kao Vaša učiteljica koja Vas nije naučila makar tome. Mada pre verujem da se trudila, ali da nije mogla išta da uradi.
Da dodam da postoji velik broj nezsposlenih prosvetnih radnika i onih koji ne rade u struci jer je jako teško naći posao u prosveti.
Drzava godinama radi protiv prosvetara.I sta onda ocekivati?Kazu da je prosveta od posebnog drzavnog interesa ali samo na papiru.U stvarnosti zadnja rupa na svirali.Godinama plate prosvetara se drza ispod proseka dok svi drugi u budzetu imaju plate iznad proseka.Ministarstvo prosvete,sindikati i vlada se dogovaraju kako da lazu i predju prosvetare.Prosvetari su prepusteni sami sebi i nisu mocni nista da promene osim da trpe ili da beze ako imaju gde Uvek su postojali raspusti u prosveti i imali su velike plate i stanove i sve sto treba.Danas kada su svi protiv njih sire se lazi sa raspustima da nista ne rade i.t.d.Prosvetari imaju 40 casovnu radnu nedelju,rade i kod kuce.Spremaju se za nastavu sprenaju i pregledaju kontrolne i pismene zadatke.Nemaju sloboda ni vikend.Rade vise neko drugi ali drzava okrece javnost protiv njih kako ih ne bi placala i resavala mnoge probleme u skolama.Moze im se imaju moc a prosvetni radnicicute trpe drze do dostojanstva a drzava ih sve vise gazi A ne znaju ili se prave da ne znaju da propast prosvete znaci i propast drzave.To se vidi ali njima haos treba kako bi sto vise stavljali u dzepove.Bogatsvo funkcionera je u milijardama a promovisu pristojnu i postenu zemlju.Dok se ne promeni odnos drzave prema prosvetarima a ministarstvo i sindikati da rade u interesu njih crno im se pise.
To možete da pišete onima koji nikog da radi u prosveti, ali ima nas koji znamo pravo stanje prvo ste slagali za platu a o nestručnosti, neodgovornosti i ne sposobnosti prosvetara (čast izuzecima) nije samo vlast kriva