Koju verziju Crvenkape vi pričate svojoj deci?

Iz prodavnica širom šume ukradeni su recepti za slatkiše, čime su mnoge životinje ostale bez posla. Dok policija pokušava da otkrije počinioca ovog strašnog zločina, u jednoj kući vlada opšti haos, u kome učestvuju Crvenkapa, vuk, drvoseča i baka. Nered remeti mir u šumi, što takođe privlači pažnju policije i nestrpljivog šerifa Grizlija. Svaki optuženi iznosi svoju verziju incidenta, u kojoj baš on nije ni najmanje kriv. Zbunjeni inspektori koriste ove informacije da otkriju identitet kriminalca Gudija Bandita i stanu na put krizi u šumi koja je izazvana njegovom pljačkom. 

„Ako mislite da znate priču, razmislite još jednom!“

Ova rečenica je moto videa koji najavljuje animirani film „Hoodwinked“ iz 2005. godine. Klasična bajka „Crvenkapa“ koju je zapisao Šarl Pero još u 17. veku, a braća Grim joj dala konačni oblik u 19. veku, ovom ekranizacijom dobila je sasvim novo ruho – osim glavnih likova Crvenkape, vuka, bake i lovca, ništa u njoj nije isto. Pojavljuju se novi likovi, zaplet je potpuno drugačiji, čak su karakteri likova i odnosi između njih izmenjeni do neprepoznatljivosti. 

Igrajući uloge ovih junaka i pretvarajući se da su neko drugi, deca istražuju nešto što inače ne bi mogla da dožive u stvarnom životu ili da se usude da urade. Tako razvijaju empatiju, jačaju samopouzdanje i otkrivaju svoje talente. 

Šest godina kasnije, izašao je igrani film „Red Riding Hood“, ljubavna priča o prelepoj devojci i siromašnom drvoseči, smeštena u srednji vek i protkana pričom o vukodlaku koji veje strah po mračnoj šumi i ubija ljude iz obližnjeg sela. 

Ovo su samo dve verzije čuvene „Crvenkape“, bajke s potpuno drugačijom fabulom. I to nije sve. Na srpskom jeziku moguće je pronaći još pregršt raznih verzija, parodija i šaljivih verzija ove bajke. 

To je dokaz da mašta ne poznaje granice. Zato je vrlo važno razvijati maštu i kreativnost kod dece.

Ali kako?

U današnje vreme, deca kao da polako prestaju da budu deca. Oduzimamo im detinjstvo raznim obavezama: vrtić, škola, časovi stranih jezika, treninzi… Malo im vremena ostaje za ono najvažnije – igru. Igra je veoma važna za razvoj deteta: ono tako uči, otkriva svet, upoznaje sebe, razvija govor, motoriku, maštu, kreativnost, kreira i proširuje svoj vokabular, eksperimentiše, istražuje… Igra doprinosi razvoju detetovih kognitivnih, emocionalnih, fizičkih i društvenih veština. Igra je zapravo toliko bitna da su je Ujedinjene nacije odredile kao jedno od temeljnih prava deteta.

Kartonske knjige „Crvenkapa“ i „Tri praseta“ s drvenim igračkama pružaju deci upravo to – da se, pre svega, možda prvi put upoznaju sa ovim bajkama i da ih na svoj način dožive. Uz pomoć pozornice-iskakalice koja se nalazi na kraju knjige i figurica u obliku glavnih junaka ovih bajki, deca igraju sopstvenu predstavu.

A tu nastupa mašta na scenu: da li će prepričati bajke onako kako ih se sećaju i kako su ih razumela ili će otići u potpuno drugom pravcu – dodati nešto u samu fabulu, skrenuti s puta ili napraviti svoju verziju, to je već umetnička sloboda. Ljudski um je beskrajan, a dečja mašta nema ograničenja. Igrajući uloge ovih junaka i pretvarajući se da su neko drugi, deca istražuju nešto što inače ne bi mogla da dožive u stvarnom životu ili da se usude da urade. Tako razvijaju empatiju, jačaju samopouzdanje i otkrivaju svoje talente. Možda će tako shvatiti da se u njima krije režiser, scenarista ili glumac budućeg filma o Crvenkapi ili Tri praseta, koji će doneti novu dimenziju razumevanja ovih bajki. Možda u njima čuči psiholog koji će pokušati da pomogne Crvenkapi na svoj način, pisac koga će ova odigrana predstava inspirisati da napišu sličnu priču…

Osim što uče da prepoznaju svoja osećanja i drugih učesnika u igri, igranje figuricama posebno je važno za razvijanje motorike. Kartonske knjige „Upoznaj moje prijatelje – domaće životinje“ i „Divlje životinje“ izuzetno su pogodne za jačanje fine motorike kod dece do 3 godine. Učeći osnovne informacije o životinjama, šabloni u knjigama služe za to da deca ubacuju figurice u te umetaljke. Postoje brojne igračke sa ovakvim paternom, ali prednost ovih knjiga je to što one nisu samo knjige, a nisu ni samo igračke. One edukuju kroz igru, pa će tako dete dok se zabavlja naučiti nešto novo i poboljšati fizičku spretnost.

Posmatrajte svoje dete kako se igra figuricama i iznenadićete se šta ćete sve čuti od njega. Odjednom, vaše dete može da govori roditeljskim ili pripovedačkim jezikom, koristeći fraze koje je čulo u svakodnevnom životu, a razvijanje fabule i priče koju stvara velika je osnova visoke jezičke pismenosti.

Dajte svom detetu igračke, pustite ga da istražuje i gledajte kako postaje emocionalno, kognitivno i fizički razvijena osoba. Jer, kako većina psihologa misli – sloboda u igri zajedno sa slobodom u životu stvara kreativnu decu.