Logičke posledice – najbolji način da deca uče iz svojih grešaka

Mnogo je odraslih koji veruju u kaznu kao vaspitno sredstvo, bilo da se radi o odlasku u ćošak (ili tajmautu), batinama ili oduzimanju određenih privilegija. „Ali deca moraju znati da postoje posledice ako se ružno ponašaju!” – čuo sam previše puta od roditelja male dece.

Mala deca zapravo imaju potrebu da na njih obratimo pažnju i učinimo nešto onda kada je njihovo ponašanje van kontrole ili kada se ponašaju okrutno, destruktivno, opasno. Naš posao, kao odraslih u njihovom životu, jeste da ih zaštitimo od njih samih onda kada ih trenutno ponašanje može dovesti u nevolju. Ali, sve što smo ikad, kroz nauku ili praksu naučili o dečjem razvoju sugeriše da kazne izrečene u ljutnji i besu ne daju dobar rezultat na duži rok. Možda ćete postići da vas dete u tom trenutku posluša, ali ćete platiti njegovim samopouzdanjem ili ćete nahraniti njegov bes. I na dug rok ništa dobro nećete postići ni za sebe ni za dete.

Šta su logičke posledice?

Prirodne posledice – bolni rezultati nečijih postupaka – najbolji su učitelji. Kada dete odbije da obuče kaput iako je napolju kišovito, prirodna posledica bi bila da dozvolite detetu da izađe bez kaputa, zbog čega će se verovatno pokvasiti i biće mu neugodno. Kada je to moguće, prirodne posledice su odlična metoda učenja. Dete nema nikog osim sebe koga bi krivilo za situaciju u kojoj se našlo i velika je šansa da će sledeći put ipak obući taj kaput kad mu to predložimo.

Logičke posledice su takođe rezultat detetovih postupaka ali su one nametnute od nekog drugog. U oba slučaja će dete iskusiti neku vrstu neprijatnosti kao rezultat svog ponašanja.

Primena logičkih posledica: Šta možete da uradite kad dete radi loše stvari

Šta bi trebalo da uradite kad deca (uzrasta do nekih sedam godina) rade nešto što ne bi trebalo? Zavisi od prirode deteta i od prirode problema. Ali postoje ipak neke ideje koje će vam možda pomoći da se na najbolji način izborite sa neprihvatljivim ponašanjem deteta.

Povucite se. Odstupite, udahnite i oduprite se impulsu da vičete ili kažnjavate.

  • Ne budite nasilni. Setite se uvek da su oni mnogo manji od vas. Kao i u svakoj situaciji gde je na strani jedne osobe mnogo veća snaga i moć, vaš bes za njih nosi realan strah od nasilja. Ono zlo čudovište iz bajki, to ste vi kad nasrnete na dete.
  • Ostanite prisutni i povezani. Poslednje što je detetu potrebno onda kad izgubi kontrolu ili se loše ponaša, je da uz to ostane i bez vašeg prisustva na ružan način. Odlazak u ćošak može delovati nevažno i korisno, ali ne daje baš nikakav rezultat na duži rok.
  • Gledajte na tu situaciju kao na priliku da nešto naučite. To detetovo loše ponašanje pokušajte da postavite u neku pozitivnu perspektivu i iskoristite šansu da iz svega toga i dete i vi nešto naučite. Ponekad dete (naročito ako je mlađe od četiri godine) je bukvalno bez ikakve mogućnosti da razume ono loše u svom ponašanju. U tim situacijama im je najčešće zapravo potrebna komunikacija i osećaj da ih neko čuje. Onda kada vi, bez osude, čujete njih, oni će biti spremni da čuju vas.
  • Potražite još neki uzrok problema. Ponekad deca jako dobro znaju šta rade i svesno izazivaju vaš bes samo sa ciljem da pridobiju vašu pažnju. Bilo da je ružno ponašanje namerno ili slučajno (a to je ipak teško proceniti), loše ponašanje uvek šalje nekakvu poruku. Dete ima realnu potrebu na koju niko ne odgovara i još ne znaju kako da to komuniciraju tako da ih vi razumete. Možda im je potrebno malo vaše pažnje i nežnosti, možda su gladni, možda im se spava, možda im treba da se istrče ili da jednostavno budu u tišini.
  • Rešavajte te stvari u bez publike. Čak i mala deca osećaju se poniženo kad ih javno kažnjavate ili disciplinujete.
  • Potražite logičnu posledicu. Kada smatrate da je posledica neophodna da bi dete nešto naučilo, setite se da i deca (kao i odrasli) najbolje uče onda kada su poštovana, kada ih slušate i cenite.
  • Tražite pomoć od deteta. Ako ne možete da smislite dobru logičnu posledicu, pitajte samo dete. Deca su gotovo uvek nepogrešiva kada treba da osmisle adekvatne posledice, mada nekad čak umeju prema sebi da budu prestrogi.
  • Nastavite dalje. Kada se sve završi, pitajte dete, nežno i sa razumevanjem, da li su nešto naučili iz situacije koja se desila.
Logičke posledice (primeri)

Četvorogidišnji Marko prosuo je mleko dok je pokušavao da ga prespe iz jedne čaše u drugu iako mu je rečeno da to ne radi.

Nemojte pitati Marka zašto je tako trapav. Ne podsećajte ga da ste mu lepo rekli da to ne radi. Ne govorite mu da sad više nema mleka. Ne šaljite ga u ćošak.

Umesto toga, recite nešto poput: „Ups. I šta sad treba da uradimo?”

Gotovo je izvesno da će Marko znati da treba da uzme krpu i počisti nered i verovatno neće imati ništa protiv da to uradi ako ga vi u tom procesu ne budete grdili i ponižavali.

Trogodišnja Mila udarila je svog mlađeg brata jer je uzeo igračku kojom ona želi da se igra.

Nemojte udarati Milu ili je slati u ćošak. Pogledajte je kao da ne možete da verujeet da je ona to uradila i recite nešto poput: „Dobro znaš da ne rešavamo probleme udaranjem u ovoj kući. Šta sad treba da uradiš?”

Ako mala Mila ne zna da treba da se izvini, pomozite joj da to zaključi. Igrajte igru uloga sa njom. Kada se izvini i kaže da zna da ne treba da udara, razmislite šta bi još moglo biti uzrok te situacije. Da nije gladna, umorna, žedna, željna pažnje? Neka vam njeno ponašanje bude putokaz koji će vas odvesti do korena problema.

Zašto su logičke posledice efikasne?
  • Očigledna povezanost sa onim što se desilo. Logičke posledice dolaze kao spontani rezultat nečega što je dete odlučilo da uradi. Nisu nametnute i dete nema razloga da se na vas ljuti zbog njih. Ovo je mnogo efektivniji način da detetu pokažete kako i zbog čega treba da promeni ponašanje, nego kazna koja nema nikakvu vezu sa onim što je dete uradilo.
  • Nema poniženja. Logičke posledice ne posramljuju niti kažnjavaju. Kod dece kao i kod većine odraslih, poniženje uglavnom pre rađa neku vrstu otpora nego što podstiče učenje.
  • Ohrabruje preuzimanje odgovornosti za ponašanje. Kazne, uključujući i odlazak u ćošak, pokazuju ko je gazda, ali ne i kako problem treba rešiti. Zato su tu logičke posledice. One se fokusiraju na rešenje problema umesto na to da dete plati za grešku koju je napravilo.
  • Smirenost i povezanost. Za razliku od kazni i batina, tokom primene logičkih posledica dete se i dalje oseća sigurno i bezbedno.
A koje su negativne strane?
  • Nisu uvek primenjive. Ponekad je sve što je detetu potrebno zagrljaj ili razgovor o ponašanju. Ponekad, kad je problem veći, potrebna je stručna pomoć.
  • Zahteva maštu i kreativnost. Odrasli moraju biti u stanju da osmisle adekvatnu logičku posledicu. Ako nema očigledne (kao kod prosutog mleka) često se dešava da samo dete osmisli najprikladniju posledicu.
  • Iskušenje da potrčite i spasete dete posledice. U zavisnosti od vrste posledice, mnogi roditelji upašće u iskušenje da od nje spasu dete. Recimo, niko ne bi želeo da mu se dete prehladi jer baš nije htelo jaknu.
  • Potrebno je vreme. Logičke posledice ne uspevaju uvek iz prve. Tokom vremena, deca koja su vaspitavana logičkim posledicama, umeju da preuzmu odgovornost za svoje postupke, ali se to neće desiti preko noći.

Priredila A. Cvjetić

Izvor: psychologytoday.com