”Nasilnu decu u školama stavila bih u fluorescentne prsluke, da ih svi prepoznaju kao takve” smatra PSIHOLOG

U više od 80 odsto osnovnih i srednjih škola u Srbiji skoro dve trećine đaka bilo je izloženo nekom obliku nasilja, što čini znatnu većinu. Ovo su pokazali rezultati istraživanja koje je objavilo Ministarstvo prosvete, a prema kojima prednjači verbalnonasilje, pri čemu nije zanemarljiv ni procenat fizičkog, kao ni porast digitalnog nasilja.

Verbalno nasilje je, po ovom istraživanju doživela većina dece. Kao najčešći razlozi zašto je neko dete bilo meta nasilja, učenici navode svoj fizički izgled, način oblačenja, ponašanje, kao i neke svoje stavove i uverenja.

PsiholPsihoterapeut Nađa Tulić za TV Blic iznela je jedan, neki bi rekli ipak radikalan stav.

– Deca koja su nasilna prema drugoj deci, uništavaju po školama, šta god to bilo, ipak treba da budu prikazana drugoj deci kao takva. Stavila bih ih u fluorescentne prsluke da svi vide da su oni pod nekom vrstom mere koju su izazvali svojim ponašanjem. Čišćenje škole, pomaganje u odeljenju, neka vrsta dodatnog angažmana koja bi ta deca imala i mislim da bi to bilo efikasno. Sa njima treba da pričaju i psiholozi i pedagozi, ali i roditelj – kaže psiholog i psihoterapeut Nađa Tulić.

Ni nastavnicima nije lako. Oko 2% učenika priznalo je da je vređalo ili pretilo nastavnicima, a isti procenat njih je prijavio i fizičke napade na prosvetne radnike.

Vapaj jedne profesorke matematike iz Španije govori da je ponašanje dece problem u brojnim društvima i da ni nastavnici ne umeju da izađu na kraj sa nemirnim učenicima.

– Učenici ne slušaju, sve im je svejedno, čak zatvore svesku nasred časa jer im se više ne sluša. Samo 20 minuta mi treba da započnem čas. Svakih pet minuta moram da tražim tišinu, jedva uspem da objasnim nešto na tabli duže od dva minuta. Deset minuta pre kraja časa već počnu da pakuju stvari bez dozvole. Kako da održim čas! Škole će na kraju ostati bez nastavnika, oduzimaju nam volju za radom.

S obzirom na to, kako kažu u Ministarstvu prosvete, da je tanka linija između pozicije da budemo neko ko trpi nasilje do pozicije da postanemo neko ko vrši nasilje, potrebna je koordinisana saradnja nadležnih – od socijalnog sistema do prosvete.

Izvor: Blic, Zelena učionica