Pismo desetomesečne bebe Deda Mrazu koje morate da pročitate

Dragi Deda Mraze

Ja sam jedna desetomesečna beba i pišem ti zato što je moja mama sastavljala nekakve liste želja za moje poklone i slala ih ljudima. Želim da ti kažem da ta njena lista nikako i ni na koji način ne oslikava moje želje. Samo mi fali još jedan plišani meda i nove umetaljke.

Znam da si se već naoštrio da zbijaš šale o tome kako bebe i tako žele samo kutije i toalet-papir koji mogu da razmotavaju. U redu je, Deda Mraze. Naravno da želimo to. Ali imamo i mnogo drugih želja, mnogo drugih stvari koje bismo silno želeli da dobijemo.

Moja lista nalazi se u nastavku. Želim ti ugodne praznike.

Detaljan spisak mojih božićnih želja

Najdraži Deda Mraze, za Novu godinu, želim sledeće:

Ovaj punjač za laptop

Želim ovaj punjač za laptop više nego što sam ikad išta želeo. Molim te. Takođe želim i ono narandžasto dugme što svetli kad se pali i gasi i one bele nalepnice koje stoje na svim punjačima. U suštini bih bio zadovoljan jednom gomilom različitih punjača, ali stvarno volim baš ove što moja mama ima ispod stola odmah pored klima-uređaja (čiji daljinski takođe želim).

Ovaj zidni centar za zabavu

Stvarno ne razumem zašto mi mama brani da se sa ovim igram. Pa očigledno je da je to dečja igračka!

Ključeve od kuće

Baš bih želeo jedan set ključeva. Da bih ih žvakao, razume se. Samo metalni ključevi dolaze u obzir. Molim te ne kupuj mi plastične, nisam ja rastao na drvetu. Znam da plastični ključevi nisu PRAVI ključevi. 

Svačije naočare

Skidam ovo sa bukvalno svake osobe koja ih nosi. I momentalno mi ih oduzmu i vrate osobi od koje sam uzeo. Zato bih voleo da imam jedan par svojih. Takođe za žvakanje. 

Sadržaj ovoga

Mnogo bih voleo da se sadržaj ovoga isprazni na pod. Naročito stvari poput korišćne vate i konca za zube. Ako bi uzeo samo sadržaj ove kofe i ubacio u moj paketić i to bi bilo sasvim dovoljno. Kofa ne mora.

Rupa u parketu

Kakva neobična egzistencijalna dilema. Sate sam proveo gledajući u ovu rupu i gurajući prste u nju. Znam da ne mogu da „dobijem” rupu, jer rupa nije neka stvar koju možeš da dobiješ. Rupa je pojava. A opet, ovo bi trebalo da bude spisak stvari koje želim da dobijem, a ja ovu rupu želim na način na koji je Gandi želeo mir. Na način na koji pas želi stalno da mi liže lice. Na način na koji moja mama želi da prestanem da joj skidam naočare.

Ovu stvar koja je ponekad po celom stanu

Pojma nemam šta je ovo. Znam samo da čim je uzmem u ruke i krenem da prinosim ustima ne bih li osetio njenu slatku mekoću, moja majka dotrči u panici vičući: „PRESTANI TO DA DIRAŠ! KOLIKO PUTA NEDELJNO MORAM DA USISAVAM PROKLETI STAN!”

Hranu za pse

Svaki put kad se približim ovome, neko me odvuče. Pa, ako ne žele da to stavljam u usta, zašto je onda na podu?

Jednu ovu stvar

Pojma nemam šta je ali je sigurno jako zabavno jer moja mama gleda u njega po ceo dan.


Ovaj post je preuzet i prilagođen sa bloga The Ugly Volvo

Priredila: A. Cvjetić