Pitali smo veštačku inteligenciju: ”Kakvo je stanje u školama u Srbiji?” Ona odgovara diplomatski

Foto: Canva

Dok veći deo onih koji su na bilo koji način uključeni u obrazovni sistem primećuje veliki broj problema koji se samo gomilaju, manji je deo roditelja i nastavnika koji situaciju u školama smatraju, pa makar zadovoljavajućom. Problemi su brojni, ali možda najveći je onaj koji se tiče bezbednosti.

Kako bismo bili objektivni u odgovoru na pitanje kakvo je stanje u srpskim školama mi smo odlučili da to pitamo veštačku inteligenciju. Ona je svoj odgovor podelila u nekoliko različitih oblasti i može se reći da se trudila da on bude ”diplomatski”. Evo šta nam je rekla:

Infrastruktura i oprema

Zastarela oprema i infrastruktura u mnogim školama. Iako su u nekim mestima ulaganja u školsku infrastrukturu unapređena, mnoge škole u manjim gradovima ili ruralnim područjima i dalje imaju problema sa zastarelim učilima, neadekvatnim prostorijama i nedostatkom osnovnih resursa (poput računara, interneta, učila).

    Tokom poslednjih godina bilo je napora da se unapredi digitalizacija škola, naročito od početka pandemije COVID-19, kada su mnoge škole morale da pređu na online nastavu. To je postavilo temelje za poboljšanje tehnološke opremljenosti, ali još uvek postoje velike razlike između gradskih i seoskih škola.

    Nastavni program i kurikulumi

    Nastavni plan i program je u velikoj meri pretrpeo promene kako bi se postigla bolja usklađenost sa savremenim obrazovnim potrebama. Međutim, i dalje postoje izazovi u vezi sa zastarelim metodama nastave, koje nisu u potpunosti usklađene sa potrebama tržišta rada i dinamičnim promenama u društvu.

      Zastupljeni su, ipak, i novi predmeti i sadržaji, kao što su programiranje, digitalne tehnologije, preduzetništvo i drugi. To je korak napred, ali još uvek nije na nivou koji bi bio idealan za razvijanje veština neophodnih za 21. vek.

      Nastavnici i obrazovni kadar

      Kvalitet nastave je vrlo različit u zavisnosti od škole, regije i samih nastavnika. Postoje škole sa izuzetnim učiteljima koji se trude da unaprede obrazovni proces, ali i one gde je angažovanost i motivacija nastavnog kadra na niskom nivou. To se često povezuje s niskim platama i opštim uslovima za rad u obrazovanju.

        Profesionalni razvoj nastavnika je jedan od izazova, jer često nisu dovoljno obučeni za savremene metode nastave i rad sa novim tehnologijama.

        Zdravlje i bezbednost

        Sigurnost učenika i nasilje u školama postaju ozbiljan problem. Iako su preduzete određene mere za smanjenje nasilja i prevenciju, ovaj problem je i dalje prisutan, i to ne samo među učenicima, već i između učenika i nastavnog kadra. Prevencija vršnjačkog nasilja je tema koja je postala sve prisutnija, ali i dalje su potrebna dodatna ulaganja u emocionalnu podršku i edukaciju.

          U kontekstu pandemije, onlajn nastava je izazvala veliku adaptaciju, ali i dodatne psihološke pritiske na učenike i nastavnike. Tu je bilo i problema sa mentalnim zdravljem, kako učenika, tako i roditelja.

          Pristup obrazovanju

          Nejednakosti su još uvek prisutne, naročito u ruralnim sredinama, gde je pristup obrazovanju teži zbog udaljenosti škola, ali i nedostatka resursa. Deca iz siromašnijih porodica imaju manji pristup kvalitetnoj edukaciji, a ni državni sistemi pomoći nisu uvek dovoljni da obezbede sve potrebne resurse za te učenike.

            Inkluzija učenika sa specijalnim potrebama je takođe postala prioritet, ali s obzirom na ograničene resurse i stručni kadar, mnogi učenici sa smetnjama u razvoju ne dobijaju dovoljno podrške.

            Reforme i predstojeći izazovi

            Reforme obrazovanja su u toku, ali napredak nije brz. Uvođenje novih tehnologija, adaptacija kurikuluma i modernizacija nastave je proces koji traje, a brzi razvoj u svetu znači da se mnoge promene mogu činiti nedovoljno brzim.

              Finansiranje obrazovanja ostaje ključni izazov. Zdravstvene, bezbednosne i infrastrukturalne reforme često dolaze na teret obrazovanja, i to je veliki problem koji je teško rešiti bez odgovarajućih ulaganja.

              Mladima se često zamera neaktivnost i pasivnost

              Zanimljivo je da mnogi smatraju da mladi ljudi u Srbiji nemaju dovoljno proaktivnog pristupa učenju i obrazovanju, dok se s druge strane ističe da sistem ne pruža dovoljno podsticaja za kreativnost, samostalnost i inovativnost.

                Zanimljivo je i to da postoji i čitav niz pozitivnih inicijativa i promena koje dolaze iz pojedinih škola, nastavnika i obrazovnih lidera, ali te promene često nisu dovoljno široko implementirane.