Počeše prosvetni radnici da se glože oko toga kako ko treba da bude plaćen

 

Piše Ivana Bošnjak Bošnjak

Počeše prosvetni radnici da se glože oko toga kako ko treba da bude plaćen. I, krenuše s pričama kako ovi iz Beograda treba da imaju veće plate od onih iz „unutrašnjosti“, jer je život u BG skuplji.
mozak-366
Odmah se našli oni koji rekoše da u BG ima mnogo više sniženja nego u drugim mestima, pa tako Beograđani mogu kupiti jeftinije stvari, a ima i više sekendica, te se mogu lakše i obući. No, ne lezi vraže! Ovi potegoše domaću radinost u manjim mestima, gde svaka snajka mesi kolače i razvlači pite i pituljice po povoljnijoj ceni nego što su kolači u „Moskvi“ nasred Terazija!
Provincija uvređeno odgovara da nema svako priliku da na Zelenom Vencu kupi šargarepu na tone, za male novce.
Imperija uzvraća udarac pričama da njima iz Vrčina treba mnogo vremena i para da stignu do mesta gde rade, a siroti provincijalci se brane time da moraju da idu u veći grad da kupe televizor, jer je skupo van Beograda..
I tako, mrzimo se jako lepo, to umemo!
Ja lično imam rešenje za ove probleme:

  1. To bi rešila jedna doobra provodadžika! „Vi, gospođice sa većim putnim troškovima da se udate za gospodina koji živi blizu Vašeg radnog mesta, te ćete preseljenjem uštedeti za nove cipele. Vi, gospodine iz unutrašnjosti koji imate u komšiluku tandar pijacu, da oženite gospođicom koja će plaćati putne troškove uštedom na šargarepi i peršunu! Vi, molim Vas, razvedite se i postupite po mojim instrukcijama za blaženi život prosvetara s malim primanjima!“ I slično…
  2. Svakom prosvetnom radniku obezbediti izgradnju škole preko puta mesta stanovanja. Ušteda na putnim troškovima, blokejima na cipelama, a i svaka domaćica za vreme velikog odmora može da razvuče pitu i promeša paprikaš. I ušteda na hrani biće vidljiva.
  3. Najvažnije: PROSVETNE RADNIKE TREBA PLATITI PO KOEFICIJENTU INTELIGENCIJE!

Mene boli uvo za ove priče. Za mene je Beograd unutrašnjost, živim u spoljašnjosti, škola mi je u istoj ulici gde i kuća…
Jedino mi pijaca daleko, majkujoj…

Piše Ivana Bošnjak Bošnjak

Izvor: dnevnikjedneuciteljice