Pustite decu da skaču, to razvija inteligenciju

 
Činjenica je da inteligencija ne zavisi samo od broja neurona, odnosno da nije uslovljena samo genetskim potencijalom, nego i vezama među neuronima, tzv. sinapsama. Razdoblje do sedme godine života najdragocenije je za formiranje novih neuronskih veza (sinapsi). Zato pustite dete da skače, da se kreće, napolju i u kući. Dete u kući ima instinktivnu potrebu za skakanjem, ono će skakati i kada vi niste tu. Zato prilagodite nameštaj detetu. Mi decu tretiramo kao kućne ljubimce. Ovo sme, to ne sme, bila je jedna od bezbroj duhovitih opaski renomiranog dr. Ranka Rajovića, člana Upravnog odbora Mense International, predsednika Mensinog svetskog Odbora za darovitu decu, UNICEF-ovog saradnika na projektu ranog podsticanja intelektualnog razvoja kod dece i autora NTC sastava, kojim se podiže intelektualni potencijal dece te se razvija brzina razmišljanja i zaključivanja – tzv. funkcionalno znanje.
Predavanja ovog lekara specijaliste iz Novog Sada, između ostalog oca četvoro dece, izazivaju snažan interes javnosti. Za samo dve nedelje na YouTube-u  pogledalo ga je više od 100.000 ljudi, njegova knjiga “IQ deteta – briga roditelja” postala je štivo koje roditelji sve više traže.
Uprkos najboljim namerama, ispada da najveće greške u odgoju čine roditelji?
– Roditelji moraju znati da su oni broj jedan u odgoju, stoga moraju provoditi najviše vremena s detetom od rođenja do sedme godine, kada se mozak formira. Tu ne smemo grešiti, posebno do treće godine, a događa se da zbog preterane zaštite grešimo.
 Koje greške pravimo?
– Grešimo od rođenja, eto, već pripremom sobe. Plava ili roze? Za curice je sve roze – od tepiha do zidova. I sada, beba koja spava 20 sati dnevno, tih par sati kada se probudi, ne samo što prvi mesec vidi sve mutno, već je sve roze bez ikakvih kontrasta. A dokazano je da prva velika stimulacija dolazi preko kontrasta. I tu je manje stimulisan mozak, što i nije problem, ako je samo to. Druga greška je držanje glave. Ona se ne drži, već fiksira od straha da će se nešto dogoditi, pa se neće razviti važne neuronske veze u jednom delu mozga .
 
Treći je odnos mame i tate, ona uzima bebu i instinktivno je drži čvrsto s dve ruke, a tata ne. On uzme bebu, vrti je, nosi je u jednoj ruci, pa malo naopako, što dovodi do svađe s mamom. Upravo tim “malo grubljim” pokretima tata sprema svoje dete za život, jer su to instinktivni pokreti kojima se razvijaju sinapse i taj biološki momenat je važan jer tata mora obaviti svoju funkciju posle rođenja deteta.
Četvrti je moment puzanja, jer su kroz dlanove povezani centri u mozgu. A onda je tu i skakanje, instinktivni pokreti za razvijanje sinapsi. To je potreba. Prof. Lihtmann s Harvarda dokazao je da neuroni koji ne rade umiru. I događa se borba među neuronima. Oni koji nisu korisni, gube se, i da bi preživeli, teraju dete da se vrti, skače… Šesto je hodanje. Detetu je od druge do pete godine potrebno kretanje. Nedostatak kretanja dovodi do ravnih stopala, što je danas poprimilo epidemijske razmere i u nekim zemljama čak 70 odsto dece ima taj problem.
Sedmo je hodanje po ivičnjacima, jako bitno, jer se ravnotežom aktiviraju sinapse. Rotacija je važna. Pustite dete da se vrti. Nekada je u parkovima bilo normalno da se deca vrte, što više ne viđam. Mi decu svojim strahovima previše štitimo, te su ona danas troma i sede kod kuće.
 
Izvor: www.glasistre.hr
Možda će vas interesovati;

5 lekcija Amiša o roditeljstvu

Recite svom detetu

Dete kreće u vrtić – šta da očekujem?