Šta se dešava kada decu držimo podalje od otvorenih prostora i trudimo se da budu uvek čisti?

Sećate li se kada ste poslednji put pravili nešto od blata? Zamak od peska?

Ako vam nedostaju takva sećanja, verovatno ste propustili važne trenutke svog detinjstva, ali sada kada verovatno imate sopstvenu decu, možete da nadoknadite. Čak i ako ne mislite da je neophodno, verujte da su koristi od brisanja ruku u pesku ili gnječenja blata neuporedive sa bilo kojim drugim zanimanjem. Pored toga što se zabavljaju, ove aktivnosti nose svoje zdravstvene i imunološke beneficije, pa pokušajmo da zaboravimo na prigovore kao što su: “Kako si uspeo TOLIKO da se isprljaš!”“Ne u blato!”

Današnja deca se vrlo retko igraju napolju, a kada to rade, ona su pod budnim okom odrasle osobe koja strogo prati dete da ostane čisto i što je moguće više ne utiče na okolinu.

Ali deca vole i moraju da se uprljaju.

Prema brojnim naučnim istraživanjima, deca koja se igraju u prirodi i često se zabavljaju u bari, blatu ili u pesku su zdravija.

Naravno, sasvim je normalno da roditelji brinu o higijeni i sigurnosti svoje dece, ali to ne znači da ih stavljate pod stakleno zvono.

Kada se deca igraju u divljini, oni stupaju u interakciju sa mikroorganizmima koji postoje u zemlji i travi. Ovaj susret sa mikroorganizmima pomaže njihovom pravilnom razvoju i prirodno jača imunitet. Iz ovih razloga, sve te „prljave” igre ne bi trebalo da budu isključene iz svakodnevnog života dece, šta više – one su im potrebne.

Razni mikroorganizmi i bakterije podržavaju pravilan razvoj imunološkog sistema organizma deteta i na taj način povećavaju otpornost celog organizma. Ovo dete štiti od brojnih bolesti, uključujući i alergije.

Pored čisto zdravih razloga za ostavljanje dece da se igraju blatom i peskom, ove aktivnosti su od najveće važnosti za razvoj njihove mašte i kreativnog razmišljanja, smanjenje stresa i verovatnoće depresije i promovisanje kognitivnog razvoja.

Igre na otvorenom u većini slučajeva uključuju igre sa psima, mačkama i drugim kućnim ljubimcima. U tom smislu, stručnjaci preporučuju da ih treba ohrabrivati, a ne izbegavati.

Kako funkcioniše imuni sistem?

Imuni sistem je ono što štiti ljudski organizam od mikroba i bakterija koje mogu ugroziti dobro zdravlje. To se dešava kada telo pronađe supstance koje uzrokuju bolest i infekciju, a zatim reaguje na spoljašnji šok i počinje da se bori protiv njih. Međutim, da bi ova borba bila uspešna, sistem mora poznavati što više mikroorganizama i bakterija iz okoline.

Kada deca imaju slobodan pristup spoljašnjem okruženju, često se igraju napolju i imaju kontakt sa različitim elementima, njihov organizam postaje otporniji na određene mikroorganizme koji su već bili izloženi i sa kojim njihov imuni sistem zna da se bori.

Šta se dešava kada decu držimo podalje od otvorenih prostora i trudimo se da budu uvek čisti?

Ako dete ne dođe u kontakt sa mikroorganizmima i bakterijama iz okoline ili je ovaj kontakt sveden na najmanju moguću meru, imunološki sistem je slabiji, a telo podložnije nekim patološkim komponentama koje izazivaju alergijske reakcije ili infekcije. To mogu biti polen, polen, životinjska dlaka.

Naučnici su čvrsto uvereni da je lišavanje kontakta s prirodom takođe lišeno fizičkih podsticaja za sticanje iskustva koje negativno utiče na njihov ukupni razvoj. Pored toga, fizička aktivnost je siguran način da deca izbegnu gojaznost, koja je postala sve ozbiljniji problem u svetu u poslednjih nekoliko godina.