Šta su pervazivni razvojni poremećaji i kako se prepoznaju

Pervazivni razvojni poremećaji su poremećaji u razvoju koje karakteriše poremećaj komunikacije i socijalnih veština. To je neuropsihijatrijski razvojni poremećaj za koji je karakteristično da socijalni i kognitivni razvoj u oblasti govora i jezika netipičan za uzrast, odnosno da je usporen.

Sama dijagnoza obuhvata širok spektar poremećaja koji se u većini slučajeva dijagnostikuje pre 4 godine, a većina je povezana sa određenim stepenom socijalne disfunkcije, odsustvom komunikacije i prisutnosti stereotipnih ponašanja.

Klasifikacija pervazivnih poremećaja prema MKB-10 klasifikaciji:

F84.0 Autistični spektar
F84.1 Atipični autizam
F84.2 Retov sindrom
F84.3 Drugi dezintegrativni poremećaj detinjstva
F84.4 Hiperkinetički poremećaj udružen sa intelektualnom ometenošću i stereotipnim pokretima
F84.5 Aspergerov sindrom
F84.8 Drugi pervazivni razvojni poremećaji
F84.9 Pervazivni razvojni poremećaj, nespecifikovan

F84.0 AUTISTIČNI SPEKTAR – DEČJI AUTIZAM

Autizam je pervazivni razvojni poremećaj koji se karakteriše postojanjem abnormalnog i/ili izmenjenog razvoja koji se ispoljava pre uzrasta od 3 godine, kao i karakterističnim oblikom patološkog funkcionisanja u oblasti socijalnih interakcija, komunikacije, i postojanjem stereotipnih obrazaca ponašanja (Aleksić Hil, 2012).

Autistični spektar podrazumeva kašnjenje ili izmenjeno funkcionisanje u najmanje jednoj od navedenih oblasti, sa početkom pre 3 godine života:

  • socijane interakcije
  • upotreba govora u socijalnoj komunikaciji
  • simboločna ili imaginativna igra

Kod diferencijalne dijagnoze bitno je uzeti u obzir: specifični poremećaj u razvoju razumevanja jezika (F80.2) sa sekundarnim društveno – emotivnim problemima; reakcijska smetnja na privrženost majci u detinjstvu (F94.1) ili smetnja u privrženosti sa majkom u detinjstvu (F94.2); intelektualna ometenost sa pridruženim poremećajima u ponašanju i emotivnosti (F70 – F79); šizofrenija (F20) koja se pojavljuje posebno rano u detinjstvu; Rettov sindrom (F84.2).

F84.1 ATIPIČNI AUTIZAM

Ovu dijagnozu postavljamo u slučajevima u kojima ne postoji kompletna autistična trijada ili su promene nastale znatno kasnije. Najčešće se javlja kod duboko mentalno retardiranih kod kojih nizak nivo funkcionisanja ne dopušta mogućnost razvoja specifičnog ponašanja karakterističnog za autizam, te u tu kategoriju uključujemo MR sa elementima autizma, ili atipične psihoze kod dece sa teškim oštećenjem receptivnog govora (Aleksić Hil, 2012).

F84.2 RETOV SINDROM

Ovaj sindrom je poremećaj razvoja koji nastaje gotovo isključivo kod devojčica. Nastaje u prvim godinama života (najčešće posle perioda neurotipičnog ili gotovo neurotipičnog razvoja) propadanjem do tada stečenih sposobnosti: govora i komunikacije uopšte, kognitivnih sposobnosti, igre, upotrebe ruku. Karakterističan znak je spajanje šaka uz pokrete pranja, gnječenja, ceđenja, preplitanja prstiju, i često stavljanjem ruku u usta – tzv. „pokreti pranja ruku“. Hod postaje nesiguran i teturav, kretanje u celini usporeno. Devojčice često ubrzano dišu, gutaju vazduh ili zaustavljaju disanje. Veoma često imaju i epileptične napade. Iako imaju dobar apetit često su mršave i tanke. Tokom perioda rasta nastaju deformiteti stopala, a kasnije i kičme. Sa odrastanjem ove osobe su vezane za invalidska kolica.

Stadijumi razvoja poremećaja (Erceg-Đuračić):

I Rani stadijum stagnacaije počinje između kraja 6. i 18. meseca i traje nekoliko nedelja ili meseci

II Stadijum brze destrukcije počinje na uzrastu između 1. i 3.godine života i traje nekoliko nedelja ili meseci, do godine dana

III Pseudostacionarni stadijum počinje na uzrastu od kraja 2. do kraja 10. godine i traje nekoliko meseci ili godina

IV Stadijum kasne motorne deterioracije počinje posle 10. godine i traje godinama

F84.3 DRUGI DEZINTEGRATIVNI POREMEĆAJ DETINJSTVA

Radi se o stanju koje se razlikuje od Retovog sindroma i koje je definisano periodom u kojem je detetov razvoj tekao tipično za uzrast, ali za kratak vremenski period dete gubi sposobnosti koje prethodno usvojilo u različitim sferama razvoja. Istovremeno dolazi do poremećaja u socijalnoj komunikaciju i u problema u ponašanju. Navodi se da periodu gubitka sposobnosti prethodi i period u kome dete odjednom postaje zatvoreno, anksiozno, frustirano i lako dolazi do iziritiranosti i napada besa, kao i hiperaktivnosti, nakon čega dolazi do osiromašenja rečnika, a zatim i do gubitka govornih sposobnosti koje su praćene poremećajem u ponašanju.

F84.4 HIPERKINETIČKI POREMEĆAJ UDRUŽEN SA INTELEKTULANOM OMETENOŠĆU I STEREOTIPNIM POKRETIMA

Radi se o sindromu koji je slabo definisan i čija je nozološka valjanost nesigurna. Kategorija je uključena u klasifikaciju zato što deca koja imaju tešku intelektualnu ometenost (IQ ispod 50) i velike probleme hiperaktivnosti i smetnje u koncentraciji, a jako često imaju i stereotipna ponašanja.

F84.5 ASPERGEROV SINDROM (PREMA ALEKSIĆ HIL, 2012)

Sindrom ima simptome koji ga približavaju autizmu (kvalitativno oštećenje socijalnih interakcija; restriktivni, repetitivni i stereotipni obrasci ponašanja) i koji ga razlikuju od njega (razvijen govor i dobri intelektualni kapaciteti).

Ono što je u kognitivnom profilu Aspergerovog sindroma upadljivo jeste desnostrana hemisferna disfunkcija, odnosno profil u kojem su lingvističke veštine superiorne u odnosu na vizuoperceptivne i vizuomotorne veštine. Desnostrane veštine predstavljaju sve ono što u Aspergerovom sindromu predstavlja problem, a to je problem naracije, prozodije, humora.
Ovu decu teško je opisati. Ni po čemu se, na prvi pogled, ne razlikuju od svojih vršnjaka. Međutim, najupadljivije specifičnosti ove dece, koje se retko zapaze još na najranijem uzrastu, češće oko 3 godine, odnose se na nedostatak saosećanja i sposobnosti za uspostavljanje socijalnih relacija, pedantan govor u kome i pored dobro razvijenog rečnika i bogatstva informacija koje skupljaju na mehanički, gotovo opsesivan način, postoji deficit komunikativnosti. Govor je „formalan“, neobičnih tema, sintaksičke i semantičke neobičnosti, uz siromaštvo neverbalne komunikacije.

F84.8 DRUGI PERVAZIVNI RAZVOJNI POREMEĆAJI
F84.9 PERVAZIVNI RAZVOJNI POREMEĆAJ, NESPECIFIKOVAN

Ovo je dijagnostička kategorija koja se koristi onda kada stanje spada u opšti opis sindroma tj. pervazivni razvojni poremećaj ali postoje neadekvatne informacije ili kontradiktorna zapažanja koja ne dozvoljavaju da se zadovolje kriterijumi za ostale kategorije koje spadaju u F84.

Literatura:

ALEKSIĆ HIL O, PERVAZIVNI RAZVOJNI POREMEĆAJI. U: PSIHIJATRIJA RAZVOJNOG DOBA. UREDNICI: BOJANIN S, POPOVIĆ DEUŠIĆ S, DOSIJE STUDIO, BEOGRAD 2012. (269-286).
AUTISM SPEAKS – PRIRUČNIK ZA PRVIH 100 DANA
ERCEG-ĐURAČIĆ, J. – O RETOVOM SINDROMU

M. Sc. Marija Končar

Izvor: Pitajte defektologa