Kralj Dobrica je elegantan i ozbiljan. Odgovaran. Dobrota i to nosi u sebi.
Njegove košulje s tačkicama predstavljaju univerzum – svijetove koji žive u njemu. Zelena traka sa suncokretima znak je nevidljivih izazova. Ponosno je nosi. Njegova kruna, satkana od različitih oblika, govori o toleranciji, o tome da je različitost bogatstvo, a ne prijetnja.
On se smiješi. On grli. On voli. U ruci drži kutiju sa skrivenim porukama ljubavi, kao i posebne čokoladice samo za najbolje Dobrice.
Crveni ogrtač je odraz strasti koja ga vodi kroz život, snažne, čiste i nepokolebljive.
Pored njega stoji posebna pratilja – Kraljica Srca. Majka.
U rukama nosi kutiju ljubavi i suncokrete. Crvenokosa je i na kosi ima čarobnu toku. Njen ogrtač poručuje da je ljubav čarobna igra i to ona koja liječi, spaja i uči. Na nogama su čarape različitih dezena, simbol svih zajednica, svih boja i svih puteva koji se mogu hodati zajedno. To nije maska. To smo stvarno mi.
Posebno mi je drago što smo dobili podršku udruženja “Živimo zajedno” iz Beograda, koji su došli da uživaju u maskenbalu.
„Oni su naši – slikajmo se s njima“, rekla je jedna fina gospođa, majka jednog od članova udruženja. I u toj rečenici bilo je sve. Mi smo “njihovi”!
Hvala na ogromnoj ljubavi i podršci svim ženama koje su putovale s nama na otvaranje festivala. Nisu ni znale da učestvuju u jednom takvom značajnom putovanju za sina i i mene. To bi ujedno naše prvo putovanje preko turističke agencije – putovanje s velikom misijom.
– Keno, kad god te od sad vidim zvaću te kraljem, rekla je jedna Prijedorčanka u momentu kada smo izlazili u našoj Banjaluci. Toj ideji su se se pridružile i ostale putnice. Time su ga jako usrećile.
Da li je čekao nagradu? Jeste.
Međutim, zbog svih izazova našeg svijeta mi nismo prilazili gostima i nastojali ih šarmirati, pa nas mnogi nisu ni primijetili. Ipak, neki su nam prišli i tad dobili poruke ljubavi, za vječnu uspomenu. Svijet autističnih i jest takav. Stoji u nekom predivnom uglu i sija. Oni koji nas trebaju vidjeti, vidjeli su nas.
“Vidjela” nas je jedna žena, pa je zamolila pjevača ansambla “Toć” da nas posebno pozdravi. Bojan Stojanovski je sišao s bine i Kenanu pružio to zadovoljstvo. Ja sam tad sinu rekla da je to NAGRADA i da je pobijedio. On je bio ozaren. I sav njegov svijet!
Nadam se, iz svega srca, da su mnoge porodice u kojima raste i živi dijete s izazovima vidjele našu „masku“ i prepoznale sebe.
Da su, gledajući televizijski program ili objave na društvenim mrežama, osjetile ono najvažnije:
ponos, pripadnost i radost što nismo sami. Ni vi, ni mi.
Mi smo mislili na vas neprestano!
Mi vas volimo!
Učinili smo veliku sadaku srca- podigli vidljivost naše zajednice i podržali porodice djece s poteškoćama.
Na 57. Prazniku mimoza učestvovala je preko 200 maski. Srca publike i stručnog žirija je osvojila maska “ChatGPT”.
I naša su – sinovljevo i moje. Bili su šarmantni, zabavni i zanimljivi.
Mi ostajemo veliki pobjednici srca članova svih ranjivih kategorija.
Idemo u dalje nove avanture, a svaka od njih ima samo jedan cilj: učiniti svijetove osebujne djece vidljivima. Iz te vidljivosti kreću spoznaje, pa iza toga znanje, a sa znanjem tek raste empatija i razumijevanje.
Nek su nam srećni svi putevi i avanture!