Zašto baka nije išla na časove roditeljstva?

Zašto naši roditelji i naše bake i deke nikada nisu išli na časove roditeljstva? Zašto oni nikada nisu čitali knjige o tome kako biti roditelj? Oni nisu diskutovali o roditeljstvu, jer izraz roditeljevanje tada nije ni postojao. Podizanje dece je bilo nešto što je radio svako.

Ljudi su odrastali u velikim porodicama, i živeli blizu svojih rođaka: bavljenje malom decom je bilo uobičajena, svakodnevna pojava. Nedavno sam pričala sa jednim čovekom u kasnim šezdesetim godinama koji je imao sedmoro unučadi. Kada sam na njegovo pitanje čime se bavim, odgovorila: “Držim časove roditeljstva”, zagrcno se od čuđenja. “Hm”, rekao je kada je došao sebi. “Deca… Prosto ih odgajaš” . Međutim, kada smo završili razgovor o razlici između roditeljstva danas i pre pedeset godina, čovek je priznao da nema tih novaca zbog kojih bi on danas podizao svojih sedmoro unučadi.

Naši životi su se promenili. Društvo se promenilo. U “staro vreme” (kako moja ćerka zove doba kada smo odrastali), društvo je bilo bolje opremljeno da pomogne i pruži podršku porodici. Poredak autoriteta bio je jasan. Deca su poštovala i slušala svoje roditelje i učitelje. Osim “krimninalnog elementa”, svako je poštovao policajce i ljude na poziciji vlasti. Porodice su bile bliskije. Razvodi su bili retki. Većina majki je ostajala kod kuće, dok su očevi zarađivali. Na televiziji su bile prikazivane serije o savršenim porodicama i majkama koje peku kolače u uštirkanoj beloj kecelji preko savršene haljine i cipelama na visoke potpetice. Iako smo znali da ove televizijske slike o idelanoj porodici nemaju nikakve veze sa realnošću života u Americi, iako smo znali da su neke mame iz tog doba bile alkoholičarke, a neki očevi zlostavljali decu, tipični problemi tog doba ipak nisu bili ni približno ozbiljni kao problemi i izazovi sa kojima se danas suočavaju naša deca. Problemi sa disciplinom u školama pedesetih i šezdesetih godina prošlog veka uključivali su manje prekršaje kao što je kašnjenje sa domaćim zadatkom, žvakanje žvakaće gume, pričanje na času ili guranje preko reda. Vrlo je malo dece iz srednje klase probalo drogu, a ispijanje konzerve piva smatralo se izuzetno drskim. Ako bi se i desilo da neka tinejdžerka ostane trudna, poslali bi je da provede godinu dana kod tetka Marte i nikome ne bi rekli zašto. Devojke su se bojale neželjene trudnoće, a ne smrti kao posledice promiskuiteta. Kako u to vreme nije bilo videa, ni računara, većina dece je provodila svoje slobodno vreme napolju igrajući se trule kobile, kauboja i indijanaca, penjući se na drveće.

Gde smo mi danas? Naš pojam porodice potpuno se promenio. Samo polovina dece u Americi danas će živeti sa oba roditelja do mature. U većini porodica, mama i tata rade vane kuće, i imaju mnogo obaveza koje troše vreme i energiju koja je ranije bila posvećivana isključivo podizanju dece. Deca ispituju atuortet svojih roditelja i nastavnika mnogo više nego ikada ranije.

Televizija ispunjava naše domove ciničnim serijama poput “Simsonovih” i destruktivnim serijama kao što su “Bivis i Barthed”. Deca koja gledaju kablovsku televizuju, a većina to čini, prosto su hipnotisana programima punim nasilja, seksa i negativnih uzora. Problemi školske dece danas vrlo često uključuju drogu i nasilje opasno po život. Neželjena trudnoća kod tinejdžera i samoubistvo danas su česta, dok u nekim školama gotovo poprimaju oblik epidemije.

Ukupni rezultati uspeha u javnim školama širom zemlje drastično su opali. Vreme koje su ranije provodila igrajući se napolju, deca danas provode igrajući igrice i gledajući televizuju.

Da li postoji i tračak sumnje da je danas daleko teže biti roditelj?

Dobre vesti

Dobre vesti su da čak i u današnjem svetu možete uspostaviti roditeljski autoritet i podići lepo vaspitanu decu sa dobrim manirima i zdravim samopoštovanjem. U tom procesu možete čak i uživati.

Da biste to postigli, potrebno je da se angažujete. Potrebno je vežbe i strpljenja. Potrebno je vreme. Stotine roditelja koje sam podučavala na predavanjima o roditeljstvu rekli su da uz potrebno znanje i veštine roditeljstvo postaje posao koji se isplati, ispunjava vas, a ponekada čak i smiruje.

Ova knjiga sadrži praktične i svrsishodne ideje o roditeljstvu. Stvarne ideje za stvarne porodice. Veštine koje možete koristiti u svakodnevnim interakcijama sa decom. Praktične ideje kako da navedete decu da sarađuju, privedete kraju svađe između dece, povećate njihovo samopouzdanje, i rešite probleme sa disciplinom koristeći znanje i autoritet.

Roditeljstvo jeste najteži posao koj ćete ikada raditi. Ali ako ste spremni, ako ste ovladali potrebnim tehnikama i veštinama, to može biti najuzbudljiviji posao koji ćete ikada imati, čije krajnji rezultat će biti deca koja odrastaju u srećne, ispunjene, samomotivisane i sigurne ljude. Zar to nije san svakog roditelja?

Napisala: Elizabeta Pentli, autorka knjige Roditeljska moć u izdanju Psihopolisa

Izvor: Mojpedijatar