Правилно је рећи све време, никако сво време. Иако је ово потоње дубоко укорењено у свакодневни говор и звучи као да баш тако треба да се изговара, није правилно.
Заменица сав (која је у ствари придев) у средњем роду је све. Мења се по заменичкој промени: све-свега-свему-све-свим-свему у једнини и сва-свих-свима-свих-свима-свима у множини. Ово е у све је остатак из давних времена кад је заменица све имала облик все.
Дакле, заменица сав у средњем роду гласи све, па ће правилно бити све време, све троје, све покућство… У даљој деклинацији биће свег, свем… Док ће примери свог, свом… бити неправилни.
Све време седим код куће и учим.
Током бројних ратова нестало ми је све покућство.
Чак ћете рећи и да се дете све умазало, никако да се дете сво умазало.
Znam da je Slobodan Milošević, kad se pisala enciklopedija, prvi rekao:”Sve vreme” i tako uđe u enciklopediju, kao i što reče:”Sveeega”, ali to nekako ne bi prihvaćeno, a poltronisalo mu se dotle da je bilo otužno slušati šta “vrsni jezičari” rade.
Da li sa kahže: ovo dete, ovo rublje, ovo vreme, ili ove dete, ove rublje, ove vreme?
Samim tim i “dete se svo isprljalo” a ne “dete se sve isprljalo”, pa tako i “svo vreme čekam”, a ne “sve vreme čekam”, kako nam preporučuju o i koji su verovatno zadrti Miloševićevci.
Poltronisalo se i Miri Marković, pa su i neke njene “izmišljotine” ušle u enciklopediju srpskog jezika.
I nije problem u srpskom jeziku to sve vreme, što je za onoga ko dobro osluškuje svoj jezik, čista politička glupost.
Problem je što se odomaćilo malograđansko i primitivno otezanje reči:učiiiimo, ideeeemo, stojiiimo, Stefaaanović, bez obzira što je nastslo od Stefana, a ne od Stefaaana.Uobičajeno je i Lazaaarević, s nastalo je od Lazara, a ne od Lazaaara.Itd.
Katastrofa je koliko nam je jezik izvitoperen i upropašćen od same malogrsđanštine, a u tome prednjači gej populacija.