Mnogi kažu da za pisanje morate imati dar. I verovatno su (delimično) u pravu. Ali, to ne znači da je dar dovoljan i da ne morate mnogo vežbati da biste postali dobar pripovedač. Baš kao što nemanje talenta za pisanje ne mora biti prepreka da naučite da pišete lepo i „pitko”.
Kao osnovac i srednjoškolac u svojoj užoj i široj familiji bila sam dežurni pisac školskih sastava. Tad sam verovala da sva ta mlađa braća i sestre jednostavno ne umeju da napišu deset ili petnaest rečenica o jeseni u njihovoj ulici. Sad kad sam odrasla, znam da sam nasamarena – zašto bi oni trošili svoju energiju i vežbali pisanje kad je tu starija sestra koja će to uraditi mnogo brže i lakše?
Za sve mlađe braću i sestre i sve one odrasle koji veruju da nisu baš najbolji u pisanju, evo 15 zlatnih pravila koja vam mogu mnogo pomoći.
A.C.
Apsolutno neupotrebljivo.
Pretpostavljam da je ovo pisao neko ko nema dete koje ne ume da napise dastav, vec nastavnik ili
teoreticar. Detetu sve gore navedeno zvuci kao:
bla
blabla
blablabla