A koji je procenat “vukovaca” u vašoj školi?

– Drage kolege, sazvao sam ovu vanrednu sednicu nastavničkog veća sa jednom tačkom dnevnog reda, a to su vukove diplome. Imamo ogroman problem, a vrlo malo vremena, i zato je potrebno hitno reagovanje.

Setićete se da sam vam u septembru pročitao dopis Ministarstva, gde se daje tumačenje izmena i dopuna Zakona o obrazovanju, po kojima je minimum vukovih diploma koje se moraju, ponavljam, MORAJU dodeliti svake godine 40 procenata od ukupnog broja učenika osmog razreda. Takođe sam vam preneo da svaka škola koja pređe 75 procenata ima pravo da aplicira za specijalnu licencu koja dozvoljava da se njeno ime promeni u „Vuk Karadžić“. Ideja je, naravno, da te škole samim svojim imenom pokazuju kvalitet, da roditelj zna da, ako upiše dete u neku od škola „Vuk Karadžić“ ima preko 75 procenata verovatnoće da i njegovo dete bude „vukovac“.

Meni je jasno da je to veliko breme za svaku školu u okviru porodice škola sa imenom našeg velikana, jer se ta licenca obnavlja na godišnjem nivou, i ako procenat ikad padne ispod 75 licenca se automatski oduzima i vraća se staro ime školi, ali ako želimo da opstanemo u oštroj konkurenciji škola koje nas okružuju, moramo se lavovski truditi!

I, šta zatičem sad, nedelju dana pred kraj? Mi nismo dostigli ni zakonski minimum! Po današnjoj računici, imamo svega 35 procenata vukovaca, što znači da je tek svaki treći učenik naše škole uspeo da ima sve petice tokom školovanja! Ovo je, pre svega, nezakonito, a u smislu naših ambicija s početka godine – potpuno neprimereno!

Uopšte me ne zanima kako i kod koje dece, imate rok do kraja nedelje da pređete 40 procenata, a poraz od ove godine ćete biti dužni da popravite naredne, kada ću zahtevati ne 75, već najmanje 80 procenata vukovaca! Pogledajte druge škole! Jedna od njih ima neverovatnih 85 procenata učenika koji će dobiti ovu diplomu, i ako održe ovaj procenat i u naredne dve godine, dobiće trajno pravo da sve učenike koji nisu bili toliko uspešni proglase počasnim vukovcima. A mi gde smo? Kuda smo mi krenuli? Unazad, je l’ tako? Priznajmo sebi – krećemo se unazad, dok drugi postavljaju sve više ciljeve!

Novu sednicu zakazujem za petak u 18 sati. Do tada vas molim da ocene popravljate na sve načine – putem vajber ispitivanja, telefonskih razgovora sa učenikom, bez ispitivanja, nakon konsultacija sa roditeljima, uz dva svedoka, na časnu reč… Ukratko, na sve moguće načine koji će nas dovesti do cilja! Koleginice, spustite ruku, nemate ništa da me pitate! Mislim da sam bio jasan. Vidimo se u petak, doviđenja!

Tekst je parodija na hiperprodukciju vukovaca.

Autor: Maja Bugarčić