Autići koje će dečaci obožavati – u igri se raspadaju i ponovo sklapaju!

Bila sam od onih žena koje su ubeđene da je čista predrasuda i društveno nametnuta norma to da dečaci moraju da se igraju autićima i oružjem, a devojčice lutkama. A onda sam dobila 2u1. I dečaka i devojčicu. I kao što to obično biva, sve ono što sam mislila da ne mora da bude, bilo je.

Moj sin je ono, što se kaže, pravi dečak. Osim opsesije četvorotočkašima, mačevima i puškama, tu je još jedna usko povezana pasija posebno rezervisana za muški pol – rašrafiti, a ako ne može da se rašrafi – uništiti.

Moj ujak je pedesetih uništio auto koji mu je moj deda doneo sa službenog puta u Sloveniji: “Hteo sam da vidim kako radi.”

Moj brat je pokvario svaki auto na daljinski.

A moj sin… Zbog njega je izmišljena reč uništiti.

Nešto mora da se iskrivi, išara, slomi. I ok, naravno da mu nije sve dozvoljeno, ali ta potreba je normalna razvojna faza i treba im dati priliku da isprobaju i istraže stvari.

Možda je do muških hormona, možda do želje da (kao što su to radili i Varvari) naši dečaci ostave bilo kakav trag. Možda eksperimentišu kako funkcionišu stvari u prirodi – vežbaju osnovne zakone fizike. A možda i sve tri ove stvari.

Šta onda da radite s njima do aprila kada deca ponovo budu izašla iz hibernacije u parkove?
Ne skači po kući. Nije lopta za stan. Ne možeš da gledaš crtani po ceo dan. Uzmi kocke. Onda slaži slagalicu…

Možda vam ovo da ideju (ton možete isključiti, osim ako znate bugarski jezik):

Chrash-ems su trkački autići. Njihova osnovna svrha je baš ta – da deca imaju šta da drndaju. Ovi autići se slobodno raspadaju i iznova sastavljaju. Možete ih puštati po parketu ili trkačkoj stazi dok ne udare u neku prepreku ili zaštitnu ogradu.

Nisu im potrebne baterije da bi se kretali – oni rade na frikcioni pogon. Kada udare u prepreku, raspadnu se na delove – kao pravi automobili u američkim akcionim filmovima (Hm… Ova potreba za uništavanjem izgleda ostaje i kad dečaci porastu). Možete ponovo da ih sastavite i pustite da idu dok se opet ne raspadnu.

Mislite da je spiner-čigra bolje rešenje? Stavi spiner na lanser, okreni ga i zaaaaavrti! Deca su u stanju da ga vrte satima. Iznose napolje plastične kutije ili babine tacne, spuštaju ga niz tobogan. Gledaju i taj crtani koji baš i nema neku radnju… Crash-ems po svojim osobinama ne zaostaje za ovom zaraznom igračkom. Naprotiv! Svaki put kad se raspadne, dete će morati da ga sastavi. I verujte to mu neće biti teško, samo da bi mogao opet da ga rasturi. I opet. I opet.

Postoje 24 različita Chrash-ems automobilčića: običan auto, pikap, džip – plavi, crveni, žuti, crni, zeleni, narandžasti… Nisu ni skupi u poređenju da drugim igračkama, pa im možete kupiti nekoliko i praviti sudare. Probajte ih.

Ide zima, biće puno porodičnog vremena u kući. Za razbijanje. Ali konačno nečeg što sme da se razbije.

Autor: Maria Milojković

(PR)