Bezbednost dece na ulici: 14 jednostavnih pravila

Sigurno ste već rekli svom detetu da nikada ne sme ući u automobil sa strancem i otvoriti vrata neznancu. Ali to nisu sva pravila koja dete treba da nauči da bi bilo bezbedno.

Odred za potragu i spašavanje „Lisa Alert“ je dobrovoljno neprofitno javno udruženje, koje od 2010. godine traga za nestalim osobama. Imaju veliko iskustvo i praktično znanje, koje volonteri dele sa svima. Ali samo čitanje ovih preporuka nije dovoljno, važno je da ih koristite. Važno je takođe shvatiti kako pravilno postupati ako se nevolja već desila i dete se izgubilo.

1. Ako idete sa detetom na neki kulturni događaj gde se očekuje gužva, pre samog polaska napravite fotografiju svog deteta. Roditelji koji su izgubili dete ponekad gube ostatke razuma i svesti; ne mogu da kažu šta je dete nosilo, koje je boje majica ili pantalone. Biće mnogo lakše potražiti dete pokazujući fotografiju.

2. Ako znate da bi dete trebalo da se kreće od škole do kuće, od škole do treninga, od vas do bake 30 minuta, a nakon 60 minuta se nije pojavio, možete početi da tražite. Morate početi da pišete i zovete apsolutno sve: bivši muževi, dede i bake, roditelji drugara iz razreda, nastavnici. Nemojte misliti da je to znak da ste paničar i da je neprijatno. Biće nezgodno ako ga nikada ne nađu. A onda, kad se dete pronađe, ne zaboravite nazvati sve, javiti da je sad sve u redu i zahvaliti svima na njihovoj brizi. Zašto se to radi? Pa, nikad se ne zna šta bi se moglo dogoditi. Na primer, dete bi se moglo nečega uplašiti, moglo je pobeći od nekoga, a kad je bilo u uslovno poznatoj oblasti, moglo bi da ode na bar neku poznatu adresu.

3. Pozovite policiju, dajte izjavu o nestalom detetu – moraju je prihvatiti i odmah započeti pretragu. Zakon da se čeka 24 časa više ne postoji.

4. Važno je da naučite dete da vas zove kad odnekle krene i kada stigne tamo gde je pošlo. I na ovo se morate naviknuti pokazujući primer. Mama i tata se međusobno zovu pred detetom i obaveštavaju jedno drugo da su krenuli kući s posla “Biću kod kuće za pola sata.” Možete usredsrediti pažnju deteta na to, objasniti mu da se ne kontrolišemo međusobno, već jednostavno brinemo jedni o drugima. Jer, ako ne vidi kako odrasli to rade, misliće da je to bio samo vaš način da ga u detinjstvu držite pod kontrolom.

5. Korisno je i adolescentima i starijim osobama da instaliraju brojne aplikacije na telefon, koje prate lokaciju. Recimo, za Android postoji aplikacija Friends locator, u kojoj možete formirati porodičnu grupu i u svakom trenutku videti gde se ko nalazi. Međutim, svi ovi programi zahtevaju da telefon bude povezan na Internet. Imajte na umu i to da, ako se ispraznila baterija telefona, ova usluga ne radi. Zato je važno što pre početi potragu.

6. Učimo decu da kažu ne i da ne slušaju nepoznate odrasle ljude. Kod kuće decu učimo da slušaju majku, oca, dadilju, baku, učiteljicu, komšinicu, domara, poznanika, da se ne svađaju sa svim tim ljudima, da budu uljudni. Kao rezultat toga, dobijamo decu koja odlaze sa nepoznatim odraslim osobama. U jednom eksperimentu u kom je učestvovalo 50 dece kojima su prišli nepoznati odrasli ljudi, samo jedno dete nije otišlo sa neznancem. To ne znači da decu treba da zastrašujemo i usadimo im verovanje da su svi stranci pretnja. Ne. Deci treba objasniti stvari ovako: normalni odrasli ljudi ne pitaju decu za pomoć, ne traže da im nešto uzmu, da deca pođu s njima, ne nude im nikakve slatkiše kad roditelji nisu tu, niti im obećavaju da će im nešto dati. Naravno, treba da pomogneš staroj baki da ponese tešku torbu iz prodavnice do ulaza ili da otvoriš vrata teti koja gura kolica. Ali dalje od toga, samo treba reći: “Mama mi ne dozvoljava da nastavim.”

7. Čak i ako je vaše dete išlo ulicom i srelo vašeg komšiju ili poznanika koji nudi da ga dovede kući, naučite dete da u tom trenutku treba da kaže: „Čika Miša me je sreo na putu i ​​nudi da me vrati kući.“ Vi tada pozovite Mišu i uverite se da je dete uz njega.

8. Ako vas dete ili stariji rođak nazove i kaže, “dođi po mene, molim te”, tog trenutka ustanite i krenite. Možda dete ne može da kaže da ga neki čika uporno gleda, jer je ta osoba u blizini.

9. Naučite dete da vrišti. Veoma mnogo dece i odraslih ne zna da vrišti. Idite u park, u šumu i počnite tamo. Pokažite mu. Onda probajte u gradu, čak i na Trgu.

10. Društvene mreže: ni u kom slučaju deci ne sme biti zabranjeno korišćenje društvenih mreža. Pustite ga da otvori svoj profil, tako će se pred vašim očima pojaviti informacije o tome šta ga zanima, koju vrstu muzike sluša, sa kim je prijatelj. Jednom mesečno, pogledajte njegovu listu prijatelja, trebalo bi svi da vam budu poznati. Vodite računa o prepiskama i sumnjivim profilima koji prate vaše dete. Uglavnom, ako pokušate da zabranite, dete će verovatno ipak koristiti društvene mreže, samo vi to nećete znati.

11. Pornografija je najbezopasnija stvar koja se može naći na Internetu. Takođe možete pronaći informacije o samoubistvima, drogama, internet-nasilju.

12. U životu i mreži važno je da dete zna da nikome ništa ne duguje. Veoma je važno da se ova ideja usadi detetovo razmišljanje. Ako stranci nešto zatraže, uvek se zapitajte: zašto bih to radio? Zašto bih vam poslao svoju fotografiju i rekao svoj telefonski broj?

13. Provedite nekoliko sati sa detetom za računarom, ličnim primerom pokažite šta on treba da radi kad je onlajn i kako treba da koristi računar i internet

14. Ako se dete izgubi, kad ga pronađete, molim vas, ne vičite na njega. Objasnite da ste bili zabrinuti i zašto je to što se dogodilo opasno.

Izvor: lizaalert.org