Razvoj blizanaca – zašto je jedan obično “napredniji”

Činjenica da su blizanačke trudnoće češće rizične, da se završavaju prevremenim porođajem, sa bebom manje telesne težine i mogućim faktorima rizika neposredno posle porođaja – istovremeno ukazuje i na izvesne rizike po razvoj govora i jezika blizanaca i trojki.

Foto: Canva

Verovatnoća rađanja dvojki i trojki se povećava sa starošću majke koja pokušava da dobije dete – najčešće dvoje i više mališana rađaju žene između 35. i 39. godine. Na svet češće dolaze blizanci istog pola, nego dečak i devojčica. Učestalost jednojajčanih blizanaca je konstantna i iznosi tri do pet na 1000 trudnoća, dok učestalost dvojajčanih blizanaca varira od četiri do 50 na 1000 trudnoća. Smatra se da je rađanje jednojajčanih blizanaca slučajan fenomen, a dvojajčanih – rezultat većeg broja ovulacija, i da pokazuje familijarnu tendenciju. Najstarija žena na planeti koja je rodila blizance jeste sedamdesetogodišnja Indijka Omkari Panvar.

Stimulacija za bolji razvoj govora

Da bi dete ovladalo govorom, neophodan je spoj bioloških i sredinskih faktora. Nasleđe, normalna inteligencija, očuvan sluh, razvijena motorika govornih organa – nisu dovoljni bez podsticajnog delovanja sredine koja mališana okružuje. Da bi progovorilo, dete mora da bude stimulisano govorom, pravilnim govornim modelima, ali i emocionalno zadovoljno, uključujući pozitivnu povratnu vezu roditelj-dete-roditelj. Dinamika razvoja govora i jezika je individualna, mada postoji prosečan uzrast za koji vezujemo pojavu određenih faza u razvoju govora i jezika, ali i sluha, kao uslova za pojavu govora. Sve ovo se odnosi i na blizance i trojke.

Sklonost ka usporenom razvoju govora

Ustaljen izraz, kada je reč o govoru blizanaca, jeste «blizanačka studija» i podrazumeva sve posebnosti u kojima blizanci odrastaju i usvajaju jezik.

Istraživanja su pokazala da je kod blizanaca (i trojki), u odnosu na jedince, veća sklonost ka usporenom razvoju govora i pojavi govorno-jezičkih poremećaja. To se posebno odnosi na prevremeno rođene blizance i/ili one koji su imali nisku porođajnu težinu i neki od riziko faktora na rođenju. Po mišljenju pojedinih autora, zaostajanje u razvoju govora blizanaca (koje može da bude i do dve godine za jedincima), nestaje do desete godine.

Zaostajanje se ogleda u: manjoj količini govora usmerenog roditeljima, manjoj verbalizacije uopšte, siromašnijem rečniku i šestomesečnom kašnjenju u uzrastu od četiri godine. Pokazalo se da su ova obeležja bila uslovljena porođajnom težinom i uzrastom na kome se pojavila prva reč (sa granicom od osamnaest meseci, posle koje je izrazito nepovoljan uticaj na jezik). Mišljenja smo da ova deca moraju da budu podvrgnuta procesu stimulacije pre druge godine i nadoknadi zaostatka već do pete godine života. To je neophodno kako bi se prevenirale smetnje u učenju, a koje takođe mogu da budu pratilac blizanaca, bez obzira da li su kašnjenja uzrokovana biološkim ili društveno-socijalnim faktorima.

Evo jednog teksta Radmile Čvorović, diplomiranog logopeda.

Blizanci su skloniji usporenijem razvoju govora i govorno-jezičkim poremećajima od ostale dece. Rizik je veći ako je porođaj bio prevremen.

Ipak, ne radi se o pravilu.

Oni mogu biti pravi brbljivci. Jedan od mališana je spretniji u govoru od drugog. Obično je on dominantnija osoba i daje sebi ulogu advokata i odgovara na pitanja za oboje. Bez obzira na to kako se razvija govor roditelji bi trebalo da posvete posebnu pažnju tom području. Treba da razumeju svoje blizance i da im omoguće da se isto pokažu, a ne da se takmiče. Blizanci su skloniji ubrzanom govoru jer pokušavaju da dosta toga kažu.

Šta roditelji da urade?

Roditelji zbog obaveza i dinamike života imaju i manje vremena da provode sa svojom decom.U toj brzini im se obraćaju kratkim rečenicama, a trebalo bi da uvek nađu priliku da dijalog između njih i deteta bude bogat i razumljiv.

Blizancima se treba obraćati svakom posebno, a ne istovremeno bez obzira što morate reči ponoviti više puta. Na primer ”Sanja, stavi svoju čašu na sto. Bravo! I Stefane, stavi svoj tanjir na sto. Bravo!” Učite decu da vode dijaloge, da nauče slušati, da strpljivo čekaju svoj red i učestvuju u razgovoru. Blizanci i kad izgovaraju reči pogrešno, odlično se međusobno razumeju.

U toku praktičnog rada srećemo se sa sa situacijom da roditelji usmeravaju dete da uvežbava neku aktivnost za koju nije zainteresovano. Stimulativni proces ne sme biti nametljiv, dete ne treba prisiljavati na neku aktivnost, već pokušati prirodno ga uklopiti. Rano detinjstvo (prve tri godine života) najbogatije su kreativnim potencijalima koji se moraju maksimalno iskoristiti. Detetovo intenzivno učenje reči moramo strpljivo podržavati kroz igru i i konkretne kreativne aktivnosti. Druženje sa decom je bitno ne samo za razvoj govora već i za emocionalni razvoj. Svaki razgovor sa detetom ne sme da se pretvori u naš monolog. Dete mora da čuje naš pravilan govor, da usvaja nove reči i da u razgovoru postavlja pitanja.

Svakodnevna potreba za podsticaj pravilnog govora i jezika su kraće recitacije, kratke i interesantne priče, kao i gledanje prikladnih tematskih crtanih filmova o kojima se može razgovarati. Dete ne sme biti samo pasivan slušalac .Povremeno treba prekinuti čitanje pričica i pitati dete za mišljenje ili nastavak sadržaja.

Jedan od blizanaca obično je dominantan, a drugom ta uloga nekad odlično odgovara jer zna da će brat ili sestra govoriti u njegovo ime sve što i on misli. Taj ćutljivi mališan je s druge strane spretniji u nečemu drugom, npr. razvijenija mu je motorika.

Ako blizanci zaostaju u razvoju govora u odnosu na svoje vršnjake, te razlike bi trebalo da se izgube u ranom predškolskom periodu ili da se roditelji posavetuju sa logopedom.

Radmila Čvorović, diplomirani logoped