ČETIRI pravila socijalnog psihologa o korišćenju telefona kod dece – NEMA pametnih telefona pre 14, ni društvenih mreža pre 16. godine

Foto: jonathanhaidt.com

Džonatan Heidt je socijalni psiholog, univerzitetski profesor i autor nekoliko knjiga. Nedavno je govorio na festivalu „Budućnost svega“ u organizaciji Wall Street Journal-a i tom prilikom istakao je četiri pravila za uvođenje mobilnih telefona u život dece.

Bio je jasan i precizan, a verujemo da se ono što je rekao mnogim roditeljima neće dopasti.

4 pravila Džonatana Heidta

1. NEMA pametnih telefona pre 14. godine

Kupite detetu telefon slobodno. Ali običan. Sa tastaturom i malim ekranom. Tako će moći da vam se javi, pošalje poruku, moći ćete da se čujete.

„Detetu se ne daje internet da nosi u džepu, tako da ga potpuni neznanci mogu locirati i pronaći, i tako da mogu videti milione zastrašujućih stvari za koje ni izdaleka nisu spremni. To se detetu ne daje da nosi svuda sa sobom.“

2. Nema društvenih mreža pre 16. godine

Ovoga su čak i malo veća deca svesna.

„To će vam reći i osamnaestogodišnjaci. Sad bi dali sve da društvene mreže nisu postojale pre pet godina, kad nisu bili dovoljno zreli. Ali sad su zaglavljeni sa onim informacijama o sebi koje, da mogu da vrate vreme, nikad ne bi podelili. Jednostavno, nemojte dozvoliti da vam deca pubertet žive na društvenim mrežama. To je izuzetno ranjivo doba“

3. Škole BEZ telefona

Zamislite, svi vi koji ste školu završavali pre interneta, zamislite da ona sad ima novo pravilo. Možete od kuće da ponesete TV, svoju voki-toki, video-rekorder i da sve to stavite na sto i koristite dok nastavnik govori.

„Zvuči potpuno suludo, zar ne? Ali mi smo upravo to uradili. Svaka škola koja deci dozvoljava da donose telefone, upravo to radi. Svi imaju pravilo da nema telefona tokom nastave, ali deca ih onda samo vade krišom, skroluju i gledaju klipove. Zato nam trebaju škole bez telefona.“

4. Više samostalnosti, slobodne igre i ODGOVORNOSTI u realnom životu

Baš kao što su svi imali tamo do kraja devedesetih.

„Ne može i ne treba da bude tu odrasla osoba koja će ih neprekidno nadgledati, sve dok ne krenu na fakultet.“

Da li se slažete sa ovim pravilima?