Istina o laganju dece o Deda Mrazu i šta kad pitaju: “Mama, reci mi iskreno, od koga su pokloni?”

Dugo već, decenijama, među roditeljima se vode debate – da li je etički lagati decu da im poklone ispod jelke ostavlja deka u crvenom odelu s dugom bradom, koji na letećim sankama dolazi čak sa Severnog pola? Jer, svima je jasno, pre ili kasnije deca shvate da magiju prave mama i tata.

A opet, za mnoge porodice je laganje o Deda Mrazu nekako deo tradicije novogodišnjih praznika. Pisanje pisma, iščekivanje, kolačići za Deda Mraza, čarolija jutra tog 1. januara kad deca u cik zore pojure prema jelki. Sve to nas tera da nastavljamo da gajimo iluziju. Ali, da li ohrabrivanje dečjeg verovanja u Deda Mraza zapravo znači da je u redu lagati decu?

Dečji psihijatar Jennifer L. Hartstein ne smatra da je loše kod dece podsticati verovanje u ovu vrstu magije. “Mala deca često zapravo žive u magičnom svetu fantazije. A Deda Mraz je deo toga. Ideja o njemu, o Zubić Vili i drugim sličnim “bićima” deo je dečje nevinosti i verovanja u magiju.” – kaže Hartstein.

Dobro, ali kad je trenutak da “priznamo”?

Pa, zdrav razum kaže – onda kad dete otvoreno pita da li Deda Mraz postoji ili su igračke ispod jelke od tate i mame.

Roditelji se tad obično pitaju kako da priznaju detetu da su ga godinama unazad obmanjivali i sruše čaroliju. Ali psiholog Sunčica Jovanović kaže da se čarolija ne mora pokvariti time što ćete reći istinu.

– Ovde nema nekog opšteg odgovora nego samo ličnog, u skladu sa vrednostima roditelja i onim što roditelj želi da prenese detetu. Svako od nas sledi svoje vrednosti tako da ovde ne mogu dati odgovor kao psiholog, već samo lični. Ako dete izrazi sumnju rekla bih: ”U pravu si, mi ostavljamo poklone ispod jelke. Ali, bajke postoje, kada ih mi takvim napravimo. Znaš, mit o Deda Mrazu je nastao od Svetog Nikole koji je ostavljao poklone siromašnoj deci na prozoru i to je čin dobrote i plemenitosti i davanja. Tako je od lepe, stare priče nastala bajka, a mi čuvamo tu bajku i svake godine podsećamo se na to.” – kaže Sunčica Jovanović.

Ona ističe da je bitno koja je vrednost i motiv koji imaju ljudi koji gaje kod dece verovanje u Deda Mraza. Na osnovu te vrednosti, čak i kad detetu postane jasno da pokloni ispod jelke ne stižu kroz odžak, roditelji mogu da održe magiju i poentu rituala i običaja koji se kasnije i generalizuje u odraslom dobu.

– Svako roditeljstvo je originalno, poput otiska prsta, pa je bitno da svako od nas preuzme odgovornost za svoj prst, a posledica uvek i sigurno ima. Kako onih dobrih, tako i onih koje nam se možda neće dopasti. Ali to je sasvim u redu – kaže naša sagovornica.