Iz ugla “osmakinje”: Zašto su devojčicama danas uzor starlete i zašto roditelji to mirno gledaju?

Današnja omladina, kao što nam je svima poznato, veliki deo slobodnog vremena provodi ispred mobilnih uređaja. Život bez društvenih mreža i medija postao je gotovo nezamisliv. Na društvenim mrežama puput Instagrama, Tiktoka, a u manjoj meri i Fejsbuka, pojavljuju se osobe koje su uzor današnjoj omladini. Ko su ti ljudi i šta uopšte znamo o njima?

U većini slučajeva ne znamo ništa, ili znamo nešto vrlo malo. Ipak, prosečnom detetu u Srbiji uzor je takav jedan „pevač“ sa mnogo poroka koje često promoviše u svojim pesmama. Kada biste sproveli anketu u jednom odeljenju učenika osnovne škole, možda bi dvoje znalo da vam kaže koji su pevači bili aktuelni sedamdesetih i osamdesetih godina dvadesetog veka. Takođe su u „trendu“ serije koje promovišu pogrešne vrednosti, nasilje i kriminal. Zašto je u Srbiji jednoj devojčici uzor neka starleta, a ne Anica Dobra ili Branka Katić?

Roditelji su svakako jednim delom krivi za to, budući da od malih nogu daju deci mobilne uređaje kako bi ih „smirili“. Međutim, i sami roditelji tinejdžera se veoma retko zapitaju: „Šta to moje dete gleda i šta sluša?“

Nažalost, sigurna sam da se ovaj problem javlja i u većim gradovima i da se sa njim ne suočavamo samo mi, deca iz manjih sredina.

Moderne tehnologije ne samo da su dale ogroman vetar u leđa poremećenom sistemu vrednosti, već, na neki paradoksalan način, deci onemogućavaju sticanje novih znanja. Drugim rečima, među decom vlada velika neinformisanost i prisutne su ogromne lakune u znanju, koje će se kasnije veoma teško ispraviti. Ovog problema možda nisu svesni roditelji ili ljudi koji svakodnevno komuniciraju sa decom, ali su prosvetni radnici svakako ti koji se sa njim najviše suočavaju.

Osim što omladina nije potkovana nikakvim znanjem iz opšte kulture, malo je i one vredne dece koja zaista žele nešto da shvate ili nauče. Nastavnici se, nažalost, često tome prilagođavaju. Takve situacije došle su do izražaja kada smo prešli na onlajn nastavu, gde smo dobijali skraćene verzije lekcija, kontrolne najavljivane mesec dana ranije, uz mnogo vidnog truda da nam se učenje olakša na razne načine. 

Naime, nekada se znanje sticalo čitanjem knjiga ili stripova, zatim gledanjem filmova, dokumentarnih serija i emisija, ali isto tako i razgovorom… Danas se, međutim, često susrećemo sa decom koju mrzi da pročitaju čak i prepričanu verziju lektire na internetu. Takođe ćete pre sresti dete koje će reći: ,,Hajde da snimimo video za tik tok!”, nego ,,Hajde da preskačemo lastiš!”.

Da li ćemo da se prepustimo ovoj bujici koja nosi mnogo novih trendova, a malo pravog znanja i da tako čekamo skrštenih ruku, mireći se sa činjenicom da dolaze neka nova vremena koja nas pobeđuju? Ili ćemo, ipak, kao društvo da se zajedno borimo i da obezbedimo što zdravije i srećnije detinjstvo nama i našim potomcima? 

Piše: Lana Petrović, učenica osmog razreda Osnovne škole “Sava Kerković” u Ljigu